Otputovat ću jednom
u pjesmu, lađu s kobilicom od djedovih jasli,
jarbolom od bakine svijeće,
jedrom od ljubavi istkane u mesijanskim progovorima zagrebačkog nogostupa
Rasedlat ću riječi, čulne spoznaje i rogobornice uma
Uspet ću se u zašivenu pupčanu vrpcu,
postrojiti majčine i očeve kromosome u dvije nespojive vrste:
zvjezdanu i kamenu
Sjat će godine kao istimareno sunce
Dok djeca traju izdržat će ime
Otplovit ću u pjesmu,
usvojenicu sjena, roditeljicu desnog srca
U eteru će ostati sve što sam stekao:
oprost i ljubavni lepet
Bude li itko nezadovoljan ostavštinom neka na visinu
prisloni vatrogasne ljestve i dosegne zvjezdanu vrstu
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.