Zagrebački književnik Ivo Mijo Andrić, rođen 1948. u Ćanićima kod Tuzle, u proteklih je pola stoljeća objavio sedamdeset knjiga pjesama, proze, drama, kritika i eseja, a ove godine već mu se pojavilo pet novih naslova u izdanju Udruge hrvatskih aforista i humorista, a sve su prethodno objavljene i na portalu digitalne-knjige.com, s kojega su preuzete više tisuća puta.
U protekle dvije godine Andrić je priredio zajedničke zbornike hrvatskih te bosanskohercegovačkih, crnogorskih i slovenskih aforista pa je taj proces gradnje književnih mostova među nacijama nastavio zbornikom Bljesci bistrog uma u kojemu je zastupljeno ukupno 88 najboljih suvremenih hrvatskih i slovačkih aforista, od kojih, nažalost, petnaestak više nisu među živima. Pogovore zborniku napisali su Aleksandar Čotrić, Martin Pebudila i Milan Kupecky, koji nakon gašenja slavnoga slovačkog humorističkog lista 'Rohač' 1989. nastavlja objavljivati digitalni časopis 'Humorikon'. Knjigu su karikaturama popratila po dva hrvatska i slovačka autora - Nađan Dumanić, Emil Strniša, Lubomir Kotrha i Vladimir Pavlik, a naslovnicu je izradio Ivan Grahovec. Najstariji zastupljeni aforist je Ante Dukić (1867. – 1952.), a najmlađi Dražen Jergović (1980.).
Vedre note vode do slobode zbornik je hrvatskih i ukrajinskih aforista u kojemu je abecednim redom sa po dvadesetak aforizama predstavljeno ukupno 118 autora. U pogovoru prije dvije godine preminulog publicista Mihala Ramača ističe se da su humor i satira u temeljima nove ukrajinske književnosti, od parodijske poeme Enejida Ivama Kotljarevskog (1798.), preko groteski Mikala (Nikolaja) Čehova i satira Tarasa Ševčenka do suvremenika, koji su osobit doprinos procvatu ukrajinske aforistike dali nakon osamostaljenja Ukrajine 1991. Do tada je u Sovjetskom savezu važio popularni aforizam: 'Što je sloboda govora? To je svijest o potrebi da se šuti.' Knjiga je popraćena karikaturama koje su nacrtali Nađan Dumanić, Emil Strniša, Oleg Gutsol i Konstantin Kazanchev. Mislim pjevam i pišem suautorska je knjiga dvojice kolega satiričara - Ive Mije Andrića i bugarskog antologičara Valentina Dimitrova. U ovoj bogatoj i nesvakidašnjoj knjizi u dva dijela uvršteni su većinom dosad neobjavljeni radovi obojice autora: Ivini aforizmi i satirične ode te Valentinovi aforizmi, minijature, zakonitosti i satirični rječnik.
Pišem da ne pamtim zbirka je četrdeset osvrta i književnih prikaza knjiga svih žanrova koje je Andrić zadnjih godina recenzirao ili predstavio na više portala o svojim kolegama iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije. Među predstavljenim knjigama je i desetak humorističnih, a tu su i dva predgovora svojim međunarodnim zbornicima aforizama. Knjigu kritika autor je sabrao pod svojim aforističkim motom: "Sve što čovjek ne zapiše na vrijeme, vrijeme će izbrisati."
Pjesme za glazbu naslovljena je zbirka pjesma koje su uglazbljivane od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je autor živio u Sarajevu, i izvođene su na festivalu narodne muzike na Ilidži, festivalu mladih u Subotici i dječjem festivalu u Zagrebu. Skladatelji su Mijat Božović, Šemsudin Atlić i Dorđe Novković, a kasnije je nekoliko tekstova uglazbljeno za emisiju sarajevske televizije 'Na ti' koju je uređivao i vodio poznati pjesnik Duško Trifunović. U pet ciklusa tiskano je stotinjak pjesama, među kojima je većina u rimi pa tek čekaju svoje uglazbljivanje – poručio je u predgovoru Ivo Mijo Andrić, sretan što su knjigom došle do čitatelja koji vole lijepu i osjećajnu misao i riječ, a radost čitanja piscu je najveća nagrada za uloženi trud.
Ove godine Andrić najavljuje objavljivanje još nekoliko naslova u digitalnom i tiskanom izdanju: Sarajevske godine (ratni dnevnik), Južne priče te zbornike hrvatskih s poljskim i češkim aforistima.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.