Već slutim rijeku u suton
mir i tišinu koju trebam
rumenilo plavetnog neba
s katedrale večernjice zvon.
Sama s tišinom.Bez vijesti
ratova,strahota s ekrana
družeći se sa zvijezdama.
I s Bogom bih se mogla sresti.
Ovako zdvojna bih pitala:
Jedini, mirno gledaš sva Zla
svijeta koji si stvorio
za koji svoj križ si nosio?
Mutna rijeka šutke teče.
Tišinu razbije krik ptice.
Nježnim šapatom večer reče
I čovjek križ nosi, i krivice.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.