al' duboko u sebi ćuti
da stvoren je za više sfere
da nisu to jedini puti
što život pred njega stere
k nebu svoj pogled diže
prestrašen vlastitim mrakom
dok zemlja se bliži i stiže
sudbinskom hladnom ga rakom
između neba i zemlje
čovjek se oduvijek nećka
omamljen mirisom žemlje
prestravljen hladnoćom stećka
ostaje zauvijek tako
zdvojan u neravnoteži
da tijelom u blato tone
dok duhom u nebo bježi
*
...............................................
Foto: Pogled prema Ćićariji iz Draguća
1 komentar:
Prekrasno!
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.