jutrom, danju i večeri
bez omare što lijepi dah
bez potrebe da se sklanjam od sunca
kojem isto treba predah od žege,
pa pod krošnju ili oblak
sjedam tiho kao grlica na granu
paše mi ovaj dan
kada smokva zrije bez žurbe
kada se ništa ne mora, a sve jest
i sunce što pozdravlja suzdržano
kao poznanik starac u prolazu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.