Dok vjetrovi tvrdi dižu se i psuju,
s mržnjom suro nebo dok promatra stijene,
uvala dok mirna drhti pred oluju,
a zvijer morska bridi krv iz morske pjene
tri starice crne, crni im facoli,
crne, teške nose nakrcane vreće,
k podivljalom moru, ogrezlom u soli.
Iz njih mlijeko bijelo izlijeva se, teče.
Dok tetura nebo i kamen se pjeni
i dok biće morsko ubrzano diše,
prolijeva se mlijeko iz prepunih vreća
i iz vjeđa starih - mlijeko se ne briše!
Pod usnama nijemim, uzljem zavezani
muklom moru prijete kopneni jarboli
crnji od oluje, teži od tišine,
mlijekom povezani s morem su facoli.
______________________________________
facol - marama dalmatinskih žena
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.