Jednom kad moji
već smežurani prsti
ne budu zaplesali
s novim jutrom
Izići ću kroz
čvrsto zatvorene oči
da posve nevidljiv razaznam
kome su dati moji koraci
Netko će sigurno udahnuti
sve moje mane i vrline
i strahove i čežnje
i ništa mu neće biti jasno
A ja ću izvan tijela
živjeti kao zanesenost
u tom srcu sličnom mojem
nastaviti postojati
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.