Oleg Antonić | Sȃd za sȁd

srče potjeru

to čisto zlato

sklupčano

na kauču

berači tragača

rešetom na sito

dok uz rijeku

žeđahu

zlato bi se navlas

lávom alkemije

rasplinulo

u helij

sad sasnut ćemo srećom

hladnim prešanjem

baš

kap

na kap

u dušni

sad