svakoga jutra izlazim iz okvira
obavim sve uobičajeno
odlazim na kavu s prijateljicama
sada i ja rado sjedim u kafiću
prelistavam novine ili prebirem po mobitelu
više ne radim, to nisi znao
imamo još dvoje unučadi
on me podsjeća na tebe, ona na mene
otišla je i mlađa kći, živim sama
ni to nisi znao
imam prijatelja za družbu
ali ne brini se, udavati se neću
preuredila sam malu sobu
onu što je trebala biti tvoja radna
sada u njoj ja pišem, internetski plaćam račune
surfam po Faceu poput tinejdžerice
i odmaram se tijekom dana
sviđa mi se, tek dvije apstraktne slike
razbijaju sterilnu bjelinu zidova i namještaja
onoga iz IKEE koji svi kupuju
navečer se tiho uvučem u bračni krevet
i prije no što me san uzme pod svoje
vratim se u srebrni okvir na polici
hvatam te za ruku kojom si me obgrlio
na našoj posljednjoj zajedničkoj slici
da ne budem sama
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.