Nestale su blage nesigurnosti,
Ona stanja kad glava ne vjeruje tijelu,
Kada se korak na cesti utrostručuje,
Kad se odluke premeću u rukama
Kao da su vječne snježne pahuljice.
U prelamanju sjena na žutom zidu,
Vidi se uspravan hod, silueta sna
Koja hoda cestom nakon što je
Dodirom ruke nahranjena,
U kojem mlijeko prelazi u sol
I ostaje more ispred ružinog
Vrta.
1 komentar:
Divno!
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.