Sven Adam Ewin | Mnogaja ljeta

Za svaku ženu bore su noćna mora.
Ninočka spava. Ja gledam svoju ljubu.
Na divno lice pala je prva bora!
Mala. Jedva vidljiva. Usni na rubu.

Ona to ne zna. I nikad saznat neće!
I što bi bora na mojoj lijepoj ženi?
Skoknem vještici. – Svene, koje li sreće!
Što je sa Ninom? Što te donijelo k meni?

- Bora na usni! - A ona meni: - Krasno!
Nego, ne gubi vrijeme, potrči kući.
Legni kraj gole Nine. A onda strasno,
U boru malu - utisni cjelov vrući!!!

Mnogaja ljeta prošla… Starost se sprema.
Nina još uvijek ni jedne bore nema.