Kako živeti u velikom gradu kao čovek;
gde je buka nepodnošljiva?
Kao podstanar, na kraju dugačkog hodnika
gde je svetlost predaleka?
Za siromašnog nedostižna, prevelika kirija
za ispucale prazne zidove; požutele, čađave,
gadne plafone visoko gore, visoke, gole, nedodirljive
s kojih se obrušavaju pustoši noćnih paučina.
Ničeg na dohvat ruke; samo psovke
pijanaca, noćnih prijateljica, žučnih mušterija
poslednjih zelenih tramvaja, pomešane
s alkoholom i prazninama u teškoj glavi.
U gradovima poslednjih šansi, neuzvraćenih ljubavi...
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.