Dvoje tu je kao jedno;
nema jučer, nema sutra.
Samo danas sad je slijedno
na šetnici toj unutra.
Bog odozgo samo gleda,
kišu šalje – blagoslov svoj,
anđeli su – nepotreba
u toj igri Amorovoj.
Što će njima kišobrana,
kada za se samo znaju.
Sunca, cvijeća, snježnih grana?
Oni žive sad u Raju!
Pjesme pišu, usne tisnu,
baš ih briga da li kisnu!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.