Tom divnom zjenom zaškilji, obzor je poput žileta,
Pusti da večer potamni i noć nek postane bezdan.
Tamo gdje nestaje nebo, ne, tamo nije kraj svijeta,
Tamo te strpljivo čekam, sklonjen pod kišobran zvjezdan.
Izuj se, korakni rosom, moj trag ti iskri u travi,
Pa se još sanjiva tiho pod moje ušuljaj krilo.
S jutrom, izgorjet će zvijezde u osvit rumeno plavi ,
Šapnut ću ti što si snila, a što se zaista zbilo.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.