Aleksandar Horvat | Međuvrijeme

U međuvremenu,

izgubljene, posve prazne minute

prepoznajem kao razmrvljenu budnost,

kao krušne mrvice razbacane kroz dan,

a neporedane u trag,

kao kišne kapi koje hlape u toplom vjetru

ne dočekavši zagrljaj rijeke.

U međuvremenu,

rasutim minutama lutaju mi zdrobljene misli.

Ponekad se sretnu i združe u ideju,

pa se raspadnu u poruku,

pa se zagrle u stih…

za jednom kasnije,

za stvarno vrijeme,

za prazan prostor na rubu bilježnice

zaokružen mrljom

od šalice kave.

U međuvremenu,

isječci trajanja izmiču sjećanju.

Uređujem taj kaos, vjerujući u red.

Neprocjenjivo je jedino stvaranje,

a moguću bezvrijednost stvorenog

uvijek osjećam,

rijetko priznajem,

a nikad ne saznajem.

U međuvremenu,

mrlja od kave

nadživljava tintu.