Željko Krznrić | U prolazu sam sreo Mozarta

hodao sam pored onog prljavog podvožnjaka
tamo gdje zidovi imaju boju trulih dana
a zrak miriše na urin dizel i propale sudbine
u ruci sam stiskao dvolitrenu jeftinog piva,
tražeći neki mirni kutak da se ugasim prije nego što me pokupi policija.

i tada sam ga sreo. u tom usranom prolazu
stajao je naslonjen na vlažni beton
odjeven u onaj svoj smiješni iznošeni baršunasti kaput
koji je vidio bolja vremena tamo u Beču
perika mu je bila nakrivljena prljava od čađi
a cipele s kopčama skroz razvaljene od hodanja po našem blatu

on vječni wunderkind glazbeni bog
stajao je tamo i žicao me pljugu
daj jednu, stari rekao je glasom koji je zvučao
kao loše uštimani violončelo nakon cjelonoćne pijanke
ovi u dvoranama me guše svi ti grofovi i njihove debele žene
svi bi oni htjeli lagani menuet dok im želuci probavljaju divljač

zapalio sam mu prsti su nam se okrznuli
bili su hladni drhtavi ali u tom dodiru se osjećala neka luda struja
lik je bio luđi od mene
počeo je zviždati neku melodiju nešto brzo divlje
poput mačke koju su stisli u kutu haustora.
to nije bila muzika za operu čovječe
bio je to čisti ulični pank odsviran na nevidljivom klaviru

znaš li što je tvoja greška Wolfgang rekoh mu
pokušao si ih zabaviti a njih ne treba zabavljati njih treba udariti u zube

on se samo nasmijao onim svojim bolesnim kreštavim smijehom
koji je odjekivao kroz taj betonski tunel
prijatelju rekao je ja sam napisao rekvijem za sve njih prije nego što su uopće shvatili da su mrtvi.
ali sad moram popiti nešto oštro

uzeo je moju bocu  piva potegnuo tri dugačka gutljaja
brišući usta onim svojim skupim poderanim rukavom
okrenuo se i otišao niz prolaz teturajući u ritmu nekog svog ludog simfonijskog jada

gledao sam ga kako nestaje u magli
lik je bio genij ali je završio u istom blatu kao i svi mi
i to je ono što je lijepo kod sudbine
ona ne mari za tvoje note za tvoj talent i tvoje bečke dvorane
na kraju dana svi žicamo istu jebenu pljugu u istom prljavom prolazu

popio sam ono što je ostalo u boci
i sve mi je zvučalo prokleto dobro