Sanjala sam
da sviram. (beše to dug san)
Od moje muzike neke ptice se postidele pa ućutale. (sklonile se u lug i prestale da me vole)
Sanjala sam
da muzika postoji kada note "Ratnog marša" zaboravimo.
(sloboda ćuti dok je ne sačuvamo)
Sanjala sam
da nije uvek "Rekvijem" naša poslednja pesma
(ima toliko načina da pevajući odemo)
Ali...
Čula sam najlepše glasove
onih koji pevaju o lepoti žene,
širokom nebu, ptici u letu, cvetu i Svetu
a oni su sLEPI...
Da li oči koje ne vide
imaju dva mala srca u očnim dupljama?
... dva mala srca...
Da li njima vide bolje od nas
pa nas takvim pogledom na stvarnost -
uistinu postide?
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.