Ivan Pozzoni | Iskušenje postojanja

(Marianu Mennu i Valeriju Pediniju)

Iskušenje postojanja vaše generacije,

pretvara se, u mojoj, u pokušaj postojanja kroz jednadžbu i kretanje:

19 + 19 = 38 + x, uvijek ostaje nepoznanica,

u nadi da obratom redoslijeda faktora

imanje neće propasti, ostavljajući zapanjenu generaciju do kraja,

da broji vlastite rane, hipohondrična, prepuštena na milost akademicima i doktorima.

To će dopasti vašu generaciju:

novo seljačko plemstvo, rođeno u zlatnim kolijevkama brze nekrfinancije,

odgovorit će skidanjem hlača i pokazivanjem stražnjice

idiotskom srednjem prstu (art marketing), smještenom u Milanu, ispred sjedišta burze,

i Milanežanima, u redu Caritasa, dok žicaju milostinju od nove invazije Nijemaca,

naviklima već da kraj Devete simfonije zamijene maršem Radetzkoga.

To će dopasti vašu generaciju:

koncerti Ligabuea pred krdom od 50.000 magarca,

Mussolini je barem uspijevao rasplesati 80.000 idiota odjednom,

možda je bio neobranjiv, osrednji lakrdijaš,

kad je objavio rat Etiopiji isključivo uz upotrebu maziva,

bez prilike da se posluži električnim gitarama i pojačalima.

To će dopasti vašu generaciju:

novi defilippijevski kantautori u stilu Marca Carte,

- „Carta pjeva, a (François) Villon spava”-

vodit će vas, ko prave budale, do otkrića

da živite od vijesti objavljenih u izravnom prijenosu širom svijeta,

robovi bunovne istine sazdane od neodlučnosti.

Mariano i Valerio, dva dvadesetogodišnjaka u potrazi za bijegom,

dva neamortizirana, kvragu i vi!, žrtve televizije,

žrtve u utrci za glađu za slavom, za vaših pet minuta slavnosti,

provedenih dajući intervjue Paoli Perego u potpunoj automatici,

ili, kasnommoderni smionici, učenici neprikazivog i prezrivog «diverzanta»,

u neposrednom i smrtnom sukobu s «vlašću»?

To će dopasti vašu generaciju:

stati, s nožem u zubima, iza Brillo Boxa,

ili, kao Roberto da Crema, prodavati setove posuđa od inoksa,

ahrarara, dilati Delorazepam u stihovima koji nas tjeraju da izgorimo,

prodavati stanove u centru s kupaonicom na periferiji, što nije idealno za obitelj koja ne voli trčati.