Božica Jelušić | Orahova balada

Visoko usred granja, orah o zvjezadama sanja,

Dok jesen deblo srebrno blanja i sjena biva tanja.

Za sve je drugo više-manje, svejedno, bijedno i

svesvejedno; sve se uglibi, u trulež ide,

sve ide u efemeride, samo orah ne ide.

Jer on je tučen, mučen, pretresen i raskućen,

iz svoje kože izvučen, za prhku koru zaručen

i nikad nikad i never demonu zbilje izručen.

F. G.

Fotografija: Arhiva BJ