Blanka Will | Šapat

S reska jutra jabuke na stolu
i grožđe medno sa prignuta trsa
u vazi glava oborena sunca
s ruba staze uz polja odahnula

babljim ljetom čahuri se brazda
rasedlani gnjev ognjena pastuha,
još ne venu ruže sa oltara
nit’ to svirci tužnu pjesmu poju

sjenke kraće, koraci su tiši
na prstima jesen već je blizu
osmijeh ljeta tražim ja u čaši
mednu kaplju što niz grlo klizi

hoćemo li slušat šapat rumen
dok andante bilo otkucava
reć’ Gospode, vrijeme je
u večeri kasne, kada zemlja spava.