Iz dubokih snova jutro se budi,
dok sunce miluje usnule grudi.
Kroz prozor miris polja teče,
a zaborav briše jučerašnje veće.
Domovina, u zelenom si valu,
slušam šapat priču o zaboravu.
Nisu to zidine niti lažni sjaj,
već srca što vole svoj zavičaj.
Kroz tišinu šume potok žubori,
svako drvo novu nadu stvori.
U zemlji gdje sjene plešu u vremenu,
rađa se snaga u svakom novom sjemenu.
Ne tražimo istinu u davnom trenu,
već danas, danu što nosi promjenu.
Ruke se grle, zaživjela nova nada,
nova se pjesma iz dna duše rađa.
Prošlost je dobar putokaz, pravi,
budućnost zove, sve loše zaboravi.
Budi se svjetlo iz dubokih tmina,
u svakoj zori rađa se nova istina.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.