Ivan Pozzoni | Vate vobis

 

Vate vobis, napokon je kucnuo i vaš čas da se krene:

a] gurati naprijed zupčanike te pokretne trake i smjene,

b] osnivati časopise i izdavačke kuće, bez ičije odskočne daske,

c] znojiti se, k'o svinje, organizirajući zbornike i zajedničke sveske,

d] pokušavati provoditi ozbiljne istraživačke bljeske,

e] i stvarati tekstove mlateći po tipkama ove tvrde daske.

Vate vobis, stiglo je carstvo gdje se pjesnički oblik rastače i gubi,

fiat lux et fiat facta est in stabilimentum gdje se profit ljubi:

Thermae Himerae, or Tychy (Poljska), or Sterling Heights (Michigan) u nizu,

sad trenutak je da povrtlar, avangardist hrena, metrici priđe blizu,

ugostitelj nudi metriku all’amatriciana, pobjednik natječaja iz Trescorea,

dok dječja ruka od vazelina klizi kroz jedanaesterac, bez imalo muke i mora.

Vate vobis, u demokraciji smo, lirika se za sitniš nudi i bira,

stil je na rasprodaji svakome tko u ruci makar nalivpero dira,

sam Šimun Stilita bješe nam dokazom, s vrha svog tornja il' stupa,

da srati s visine (iz novina il' časopisa?) nije grijeh što te lupa,

štoviše, to je preduvjet svetosti za onog tko u tom izmetu skupa kupa.

Vate vobis, ne pozivam na zatucanu kulturu onog uskog kruga,

što gostoprimstvo svodi na zidine lazareta, gdje vlada tuga,

stvar je u tome da su avangarde, svih tisuću njih, nanjušile istoga trena

da kucnuo je čas, sada, da se kućanica iz Voghere i njezina TV scena

otrgne sapunici, da se swingeri iz San Salvatorea bace u svoj grijeh

i (zasluženu) orgiju s trojicom crnaca, kroz pohotu i smijeh,

ili seoskog župnika iz Masere makne s večernje molitve i jada,

a da se sociološki ne utvrdi, uz imalo truda i rada,

puca li im svima skupa uopće kurac za umjetnost i umjetnika sada.