Blanka Will | Ister

Pod bijelom brazdom
svitanja
džepovi mi otežali
ubranom
mjesečinom
iz rukavaca rijeke
što stari je nazivahu
onom
koja prkosi suncu.

Šljunak se sjeća
stopala careva
i bosih putnika.
dok obale
mijenjaju jezike,
šakom svjetlosti
zahvaćam njen tok,
znajući
da se rijeke
ne nose sa sobom,
nego u sebi.

I dok jutro
razvezuje maglu
s vrbinih grana,
Ister me nosi
ne prema ušću,
nego prema izvoru
u kojem se svjetlost
uči
biti rijeka.
__________________________________________________

(Ister je antičko ime za donji tok Dunava; poznat u Grka od VII. st. U Hesiodovu djelu personificirani Ister je riječni bog, sin Oceana i Tetije. Gornji i srednji tok Dunava Rimljani su upoznali tijekom svojih osvajanja, a nosi keltski naziv, koji u lat. obliku Danuvius u I. st. prelazi na cijelu rijeku.)