Mornari često, da vrijeme prekrate,
Albatrose love, te morske ptice
Što kao lijeni suputnici prate
Lađu dok klizi kroz morske ravnice.
Taj tren kad ih stave na daske broda
Sramota na kralje azura bi pala,
Bijela im krila tad padnu do poda,
Kraj sebe vuku ih poput vesala.
Krilat se putnik tad jadnim pokaže,
Smiješan je, ružan, ni trag momka lijepa,
Mornari kljun velik lulom mu draže,
I sprdaju se s letačem što šepa.
Pjesnik je kraljević, oblaku vjeran,
On ganja oluje i strijelcu se smije,
Uz klicanje sramno na zemlju protjeran,
Od divovskih krila ni hodat mu nije.
_____________________________
Prepjev A. Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.