Zašto je sve tako tiho,
od same tišine tiše?
Nemirni smiraj duše
u lugu usnulom …
Plavetni neki cvijet
k'o zaborav što miriše
i briše sve bijele noći
u gaju veselom …
Ni daška lahora nježnog
u njemu kao da nema
I sve se pjesme i priče
u blijedu spojiše nit
Ne znaš da'l spokojno drijema
il' beščujnim suzama plače
dolina predaka drevna
dok nestaje joj bit
Dok nestaje poznati žubor
na livadi što škrinju sprema
dok predaka nestaje trag
u prodanom lugu tom
Dok tuđa se prostire pjesma
baš sasvim strana (ko nijema) …
Dok lišće se suši na grani
i zauvijek pozdravlja s njom …
Zar
nečujno odaje počast stablu
otaca
mrtvom ?
Zar
nečujno odaje počast vremenu
otpalom?
?
?
?
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.