Mjesec mi je poslao telegram u obliku stare limenke sardina,
unutar nje, poruka: „Vrijeme je da se prestaneš igrati s vlastitim sjenama.”
Patka u letu prodaje smijeh na kilograme
iz poderane torbe od oblaka.
Nudi mi utjehu u rinfuzi,
i pita: „Jesi li danas dovoljno čudan za mene?”
Dok komadić kruha u mom želucu igra rulet s mojim umornim mislima,
čuvar prijelaza mi šapće javnu tajnu:„Danas ćeš svoje pogreške pretvoriti u ples!”
Šalica čaja reče da imam previše planova.
Uzdahne i prospe malo poslijepodneva po stolu.
Sada sjedimo zajedno i brojimo oblake.
I oni broje naše vrline.
U meni se budi zen- osjećaj, prihvaćam kaos bez borbe.
Svijet je tu, apsurdan i besmislen, tužan i smiješan, i sve je u najboljem redu...
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.