Saša Mikić | Melodija njezine prisutnosti

 

Filmska atmosfera uživo,

više osjećaj nego slika,

više prisutnost nego dodir.

Nemoguće je skrenuti pogled s njezina lica.

Ženska ljepota tiha je sila,

vlastito polje topline i nemira.

Samo žena može pokrenuti i zaustaviti.

U njoj su dražesnost, sklad i šarm,

sve ono vrijedno teško je objasniti.

A kad se nasmije samo meni,

tiho, gotovo sneno,

dan odjednom dobije smisao.

Dok kraj mene tiho prolazi,

u zraku ostaje trag njezine prisutnosti

koji se polako uvlači u misli i ne odlazi.

Na trenutak se vratilo sjećanje

na boginju iz davnih vremena,

na prvu ljubav koja nikad sasvim ne odlazi.

Zato čovjek zastane

kad takva žena prođe kraj njega,

nježno, a ipak snažno.

Ne zbog ljepote same,

nego zbog nečega poznatog i dalekog

što u njemu iznenada oživi.

Kao stara melodija

koju nije slušao godinama,

a ipak zna svaki ton.