Miljenka Koštro | Slast tišine

 

Teško je prstima opipati tišinu

kada vjetar uvis prašinu diže

tjeskobe srca teško uminu

dok tuga za petama gmiže

Krhki su plotovi između noći i dana

dodiru sudbine teško je pobjeći

žamorom svjetla i tame priča je ispričana

ovozemno i nebesko svoje će reći

Neke sitne tajne u bunar su pale

kad oblaci sivi su se nebom gomilali

za zagrljaj svemira ruke su male

hladni vjetrovi su kao vuci zavijali

Slast tišine treptava duša dugo pamti

tiha pjesma u tihu srcu jače plamti

sunce plane, svježina u mirisu jutra

šutke poravna valove tišine iznutra