Mario Lobor | Naš kralj Tomislav - Spomenik hrabrosti i časti

Na putu do posla, dok se jutro tek budi

Jedan zaštitar uvijek prolazi Trgom kralja Tomislava

Gotovo praznim, osim grlenih ptica -

Ali tu je kip prvog hrvatskog kralja

Koji je Hrvatsku proširio duž Panonije

I branio je s tisućama vjernih suboraca.

Spomenik izrađen naporima velikih umjetnika

Kroz godine previranja, muke i mraka.

Na velebnom postolju

Usred Lenucijeve potkove, divote zelenila.

I svaki put kad prođe tamo

Zaštitar stane i pogleda ga

Na barem par trenutaka

Kao čuvara grada.

I na jedan trenutak se nasmiješi.

U kasnije jutro, žarkog sjaja

Mladi par sastaje se tamo, prije faksa

I kada vide kraljev kip, znaju da su blizu -

Na par koraka od vrelog zagrljaja.

Srca im zaigraju u duetu

I ljube se, zanosno i slatko

Opijeni mladom ljubavlju

Ispod raskošnog stabla magnolije.

U to vrijeme, na kraljevu krunu sleti golub

I odmara se od leta zagrebačkim nebom

Uživa u sunčevom milovanju

Pa odleti dalje, veseo i raspjevan.

A malo kasnije, vrabac sleti na žezlo

Čisti si krilo kljunom i tiho cvrkuće

Te, za par minuta, ponovno poleti

Sljedeći blagi povjetarac.

Zatim, eno, Trgom šeće majka s djetetom

Koje znatiželjno promatra kip

A majka mu veselo kaže par riječi o kralju

Izmamivši mu blaženi osmijeh

Pa pogladi sina po kosi i poljubi ga u čelo.

U podne, jedan iskusni putnik

Siđe s kolodvora, nakon duge vožnje vlakom

I načini prvi korak na zagrebačkom tlu.

Kada vidi spomenik kralju Tomislavu

Hrabrom ratniku, za naš narod, od početaka naše nacije

I sada, kao spremnom na juriš -

Tada putnik zna da je ponovno stigao u srce Hrvatske

I nasmiješi se, osjetivši vihor u srcu.

Sat-dva, i tisuću koraka kasnije

Umirovljenik se polako vraća iz dućana

Prolazi Tomislavcem, do svog dragog stana

I gleda kip kralja

Napravljen od rastaljenih topova

Jednog davnog, ali ipak novijeg rata.

I starac se prisjeća kako ga je vidio svaki dan

Od mladosti, pa do ovog dana, sada

A u njemu se pretapaju sjeta i radost.

Evo, prošlo je tri

Pa oko kipa sada sjede srednjoškolci i studenti

Opušteni, u hladu, s pogledom na cijeli Tomislavac.

Razgovaraju, šale se, uživaju u suncu

Slobodni od obveza, za danas

I kada odu, ostavljaju smijeh svojim putem.

Nedugo potom, par nasmijanih turista

Slikaju se pred spomenikom kralju

Koji je utkao moć i hrabrost

U korijene naše zemlje.

Pa dodirnu kip, i šahovnicu na postolju

I reljef pomirenja, tako dugo priželjkivanog

Kao da se pozdravljaju s posjetiteljem iz prošlosti.

Pa nastave obilazak, privučeni znamenitostima grada.

Kada nebo već prekrivaju zvijezde

Student vraća se iz noćnog provoda

I hitro hoda niz sjenu kralja Tomislava

Žureći doma, ali bez umora

Prebirući po veselim sjećanjima.

A za par minuta

Jedan malo stariji i puno umorniji čovjek

Vraća se iz noćne smjene

Prolazeći pod istom sjenom:

Vladara koji je prvi nosio hrvatsku krunu

Junaku koji je prvi podigao mač za nas

Braneći zemlju kojom sada kročimo

Jer mu je svaki hrvatski kamen bio svet.

Poruka je svima dana, iz drevnoga žara:

Kralj Tomislav borio se za nas prije tisuću godina

Ali zvuci mača još odjekuju vjekovima

I neka njegov kip isto stoji tu

Još barem tisuću godina

Kao spomenik hrabrosti i časti

Pozdravljajući Zagrepčane i posjetitelje

Kao prvi i vječni zaštitnik

Svakog pedlja Hrvatske.