Josip Šibarić | nisam baš bil najbolji tata

 

u glavi si vrtim film,

jer me ulovila nostalgija

dok gledam njegove slike

kako se igra,

kako puše u sviće na torti,

kako meće ruku ispred lica da se ne vidi na sliki,

i se druge ke bilježe njegove posebne trenutke, 

ali i moje.

i da, nisam baš bil idealan,

jer ne postoji poseban recept

kako biti dobar tata

i dok je on rasal ko dite,

ja sam š njim rastal ko tata.

za nike stvari siguro  bi mu se trebal i ispričati,

jer nisam uvik reagiral kako treba,

viknul sam kad ni trebalo,

propušćal ča nisam smil,

nikad bil i nepravedan, 

čuda put nesigur

 i uplašen.

a sad, kad ga gledam odraslega,

mogu mu samo zafaliti

ča je preživil moje učenje

kako ću biti njegov

tata.