Božica Jelušić | Mudrost kasne dobi

 

Tražim li možda na krivu mjestu i kasno,

Stvari koje su trebale biti moje forever,

Jesam li svako svoje NEĆU izrekla jasno,

Na svadbi riječi, gdje je vihor bio ljut djever?

Tražiti treba do smrti, gomilati svojinu:

Sipinu kost, amonit, parožak mlada srndaća.

Vrijeme ti pretvara snove u sivu okrpinu,

Jabuci srce odgrize i nikada ne vraća.

Sve su ideje prošle: začetnik ničega nisi.

Ništa ti to ne znači: pravac, stil, avangarda.

Pusti da ti kraj humka šapuću tamarisi,

I da te sumnja razdere, kao zub leoparda.

Neki raspupusan rječnik u lišću oraha visi.

Starosti se veselim kao kvascu u tijestu.

Kamo bih dospjela, da sam čula sve što mi kažu,

Tražeći kao nosorog* na posve pogrešnom mjestu?

__________________________________________

nosorog, ovdje-metonimija za slabovidnost

Flora Green