Veljko Barbieri (14. svibnja 1950., Split - 18. svibnja Makarska)

Veljko Barbieri, crno vino i dobra rečenica

Odlaze moji prijatelji odlaze veliki

s kim ću biti s kim ću vino piti

dok večer spušta svoje tamne smokve

nad Makarskom, s kim ću sada raspravljati

o Mediteranu maslini i Borgesu

Otišao je Veljko Barbieri i stol

za kojim se dugo sjedilo i govorilo

o kuhinjama kao što se govori o carstvima

o knjigama u kojima hobotnice imaju pamćenje

a srdele tugu

Sada te nema, valovi tuku rivu

kao slijepi kroničari vremena

i čini mi se da odlazi cijeli jedan svijet:

konobe zadimljene razgovorima

I vidim kako ti Arsen naslonjen na oblak 

od dima govori:

more će večeras biti tamnije

Neka te primi to veliko more širokih stolova

a nama ostaje samo sol na prstima

i miris djetinjstva miris ružmarina

razgovori o gastronomiji kao o metafizici

o brudetu kao o sudbini

Zbogom prijatelju

i neka ti vječno traje večera

pod zvijezdama

što mirišu na ribu vino i beskraj 

Tomislav Marijan Bilosnić

Zemunik, večer, 18. svibnja 2026. ___________________________________

U ponedjeljak 18. svibnja u Makarskoj je preminuo hrvatski književnik i član Društva hrvatskih književnika, Veljko Barbieri (14. svibnja 1950., Split). Profesionalni je književnik i publicist od 1973., piše Hrvatska enciklopedija. Bio je sudionik Domovinskog rata (1991.–1995l) i časnik Hrvatske vojske. Romani (Priča o gospodinu Zaku, 1972.; Zatvor od oleandrova lišća, 1977.; Trojanski konj, 1980.; Epitaf carskog gurmana, 1983.; Odisejev erotikon, 1984.) i pripovijetke (Novčić Gordiana Pia, 1975.) žanrovski pripadaju književnoj fantastici, psihološkoj prozi, a potom sintezi antičke književne tradicije i žanra negativne utopije. Tko je sa mnom palio kukuruz (1996.) prozni je dnevnik ratnih zbivanja oko Pakraca (1991). Objavio je i knjige Split: roman staroga grada (1997.) i Hvar: kantilene i kartoline (2000.), a mnogobrojne gastronomske novinske kolumne objedinio u četiri knjige Kuharskoga kanconijera (2002.–2007.) te u knjigama 134 male priče o hrani (2003.), 100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata (2008.), Priča o dalmatinskoj kuhinji (2009.), Večernje bajke o hrani (2010). Roman Dioklecijan (2006.; nova verzija Ja Dioklo Jupitrov sin, 2008.) romansirana je biografija rimskoga cara. Objavio je i pjesničku zbirku Sto koraka po šumi (2009). Nadnevak posljednjeg ispraćaja Veljka Barbieria objavit ćemo naknadno na mrežnim stranicama Društva hrvatskih književnika.