Iz jednokratne čaše za kavu
grijući promrzne nam prste
gorka je tekućina peckala
kao najfiniji šampanjac
iz hoh čaše nad uzglavljem.
Ljubac do sutra, prazan peron
čaša s uzglavlja ispijena.
Peron i kava na repeat
a vlakovi idu usporedno.
Brzaju, kasne, ne vide se.
Do skretnice, zakrenute...
U prolazu mi mahneš rukom.
Ne bi se javila, a čekam te
s vrućom kavom, toplom dekom!
Obljubio me zvonki tvoj glas.
Drugi će film noćas se vrtjet'
novi scenarij, glumci isti
spavaća kola, topla deka...
oćas ću obući tvoj osmijeh
zagrnut ćeš me poljupcima
Noćas ćemo slaviti ljubav.
Na pustom peronu prazna čaša
hladna je klupa uzglavlje
prosuta kava kao i san.
Pjesma je objavljena u Zborniku Preperkovo proljeće 2026
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.