Julije Jelaska | Kraljevski urar

Pod okriljem misteriozne, ali mirne zadarske ljetne noći  u lipnju 1861. morem se u tišini rivi prikradao tajanstveni  brod u ranu zoru prije svanuća sunca, kraljevska nava sa zastavom Burbona, poznatih po tome da su izazvali Francusku revoluciju i završili na giljotini. Grad je spavao tako duboko da mu se i disanje čulo. Na gradska vrata izašao je jedan čovjek sa svijećom uljanicom, koji je potiho pustio četiri francuska plemića i jednu mladu ženu, koja je znala hrvatski. Svi zajedno uputili su se u jednom pravcu, prema urarskoj radnji Giuseppea Trevisana, tajnovitog čovjeka koji se predstavljao kao ni manje ni više nego  LUJ XVII., sin francuskog kralja LUJA XVI. I Marije Antoanete, koji je uz pomoć rođakinje koja je podmitila stražare, pobjegao iz zatvora Temple tijekom Francuske  revolucije….

Ona ga je tada zaštitila i kočijom prebacila do Padove, gdje je dobio novi identitet, i papire o rođenju na ime Giuseppe Trevisano, kao da je sin te obitelji koja je zauzvrat dobila dragulje i novac, postavši tako jako iznenada bogata.

U Zadar se doselio prema dostupnim podatcima, u lipnju 1826. Došavši iz Padove na Lošinj gdje je izučio urarski zanat. Urarska radnja nalazila se između Calle Large i ulice Califi. Te je noći 19.lipnja 1861. – ubijen u svojoj urarskoj radnji, a tadašnja se Austrijska policija uskomešala oko toga tko je on, jer osim velikih glasina i posjeta silnih francuskih plemića Giuseppe iliti po naški Bepo nije imao nikoga. 

Živio je kao samac. Imao je strastveni hobi. U nemirnim noćima uglavnom je igrao biljar u čuvenoj zadarskoj „CAFFE DI SVIZZERA“. Iza njegove smrti puno toga ostalo je nerazjašnjeno. Zašto bi austrijska policija napravila toliku zbrku i napisala čak osam velikih debelih dosjea, dakle 8.dokumenata, ako je on bio „običan mali tihi zadarski urar“,  a ne francuski kralj Luj XVII ?! U to vrijeme nakon Francuske revolucije, Europa je bila u previranjima, pa su toliki dokumenti ispisani zbog temeljite provjere identiteta u vrijeme kad su se pojavili i „lažni prijestolonasljednici“ nebi li se dočepali kraljevskog bogatstva, novca i dragulja, pa je svaki koji se predstavljao kao francuski kralj morao biti detaljno istražen i provjeren jer se u to vrijeme to smatralo – prijetnjom stabilnosti europskih monarhija. Identifikacija“ tobožnjeg sina“ uključivala je i provjeru francuskih plemića koji su dolazili u Zadar i često posjećivali urara, koji je nevjerovatno tečno govorio Francuski, Talijanski i Hrvatski jezik. U za sebe nakon što je umro negdje oko ponoći, po izvješću mrtvozornika, nađen je ubijen s leđa, kako leži na stolu, s nožem na kojem je bila poruka na francuskom „izdajnik!“, dok mu se krv iz područja srca prelijevala na sat, mali džepni sat s oznakom kraljevske obitelji Bourbona – kraljevskim ljiljanom. Dok je Marija Antoaneta navodno voljela šiti i krojiti, mladi Dauphne, imao je njezine škare s oznakom kraljevog grba, majčin medaljon i sat – s oznakom Bourbona – vjerojatno poklon oca, koji je bio – priča se – strastveni urar. Uz to,  izlizani srebrni medaljon s oznakom LU, a Državni Arhiv Zadar čuva i smrtovni list.U strahu od prevaranata austro-ugarska policija pokre će međunarodnu istragu, koja se odvija u Parizu i Padovi, te Lošinju gdje je Giuseppe živio prije dolaska u Zadar.Dakle možemo zaključiti da se radilo o opsežnoj istrazi, jer se trebalo zaštitit od brojnih europskih pretendenata i „lažnih LUJA XVII“, na francusko prijestolje pa je Austrija koja je tada vladala Zadrom morala i službeno zatvoriti slučaj, kako bi spriječila daljnje spekulacije. Čak su naručili i nekog kirurga da nađe neko lažno dječje srce, kako bi mogli tvrditi da je riječ „o pravom LUJU XVII“, a ne o onom koji stvarno jest LUJ XVII ako je Trevisan to stvarno bio.

Austrijanci su istragu o Giuseppe Trevisanu i supruzi Girolami Argenti iz Padove, otkrila da je Trevisan prije dolaska u Zadar (1826.) boravio u Padovi, gdje se 1817. oženio Girolamom. Istraga je pokušala utvrditi je li on održavao kontakte s francuskim migrantima koji su željeli povratak Bourbona na vlast u Francuskoj. Girolama je navodno bila glavni izvor informacija vezanih uz njegovo „kraljevsko“podrijetlo i prodavala te informacije za novac. Ispitali su je detaljno, kako bi razlučili obiteljsku dramu, od  eventualnih političkih intriga visokog rizika.

Njih je bilo strah da se dozna za njega, ne samo da je potencijalno lažni prestolonasljednik, jer su ih zanimali kontakti s bivšim predstavnicima francuske vlasti, jer ako je još gore ali ne daj Bože pravi LUJ XVII predstavljao bi  stvarnu ratnu i životnu opasnost vlastima podijeljene Europe.

To je bio ključni i odlučujući trag da se ubojstvo zataška. Obični građanin ili opasni pretendent na prijestolje ?! Grob tako važnog istaknutog predstavnika zadarske elite,  potencijalnog kralja francuske, zataškavanja i grobno mjesto bez oznake ?  Sve je razotkrio zadarski profesor Gastone Coen, desetljećima „dobri duh“ Državnog  Arhiva u Zadru.Njegov uporan i marljiv rad na dešifriranju njemačke gotice u krasopisu iz onih famoznih osam mapa, urodio je plodom.On je uočio nevjerovatnu količinu pažnje koju je austrijska policija pridavala jednom „običnom uraru“. Zašto bi država trošila tolike resurse, papir i tintu na nadzor čovjeka koji popravlja satove, ako on doista nije bio netko tko može uzdrmati temelje Europe?

Činjenica da je Travisan spaljivao svu korespodenciju neposredno prije smrti najjasniji je znak da je posjedovao informacije koje bi,  u slučaju da padnu u ruke nekome, mogle biti fatalne za njega i za ljude s kojima je bio u kontaktu, i klasična je predostrožnost.Trojica francuza su ga uvijek tražila dok se on vješto skrivao od njih. Uključujući i dolazak jednog slikara potomka francuske plemićke obitelji kojoj su oduzeti posjedi. Ti sastanci  sugeriraju da Giuseppe nije bio „običan urar“, ugledni zadranin i šire, već dio  urotničke mreže Bourbona koja ga je trebala vratiti na vlast, koju je on uporno  - odbijao zauvijek zagrlivši zadarski mir.