Božica Jelušić | Iz košare za mačke

Vremešni filozof svoju mačku voli,

Cijeli život od nje uči bitne stvari.

Sve što treba Ona zahtjeva, ne moli:

U njezinu carstvu mi smo podstanari.

Nevidljivu vunu Ona lijeno prede,

Ljubavniku džemper, kapicu za dijete,

Drevni negromanti svi pred njom ublijede,

Il' boginje Bastet* s nježnošću se sjete.

Mačkoljupci misle da su prava sekta,

Dok struja iz njene dlake ih protrese.

Ona šarm ne mari, drži do respekta,

A milost udijeli kad je hir ponese.

Sad me muči jedna priča podugačka,

Tko je kome više na uzdarje dao?

No, filozof stari da si, a ja mačka,

Da ti na vrat sjednem, bi li bilo pravo? _____________________________________________________

Bastet-boginja-mačka u starom Egiptu, čuvarica kućnog sklada