Gradska knjižnica Pula | Kristijan Modrušan: Dječak koji nije čuo, utorak, 2.6.2026. u 18.sati

 

Clara Wolf | Ljudi

 

Zar nisu ljudi prekrasni?

Kako svojim ritmom

Udaraju nogama o tlo.

Kako pomicanjem usana

Međusobno odgovaraju

Na znatiželju.

Kako iz ničeg

Dotaknu bogove

I njihove tajne.

Kako vide lica

Na drveću 

Koja su samo čekala 

Njihov smijeh.

Kako kao muhe bez glave

Trče po šumi 

Dok ih majka priroda gleda

I smiješi se.

Koji su iz pepela,

Sagradili civilizacije,

Ponovno i ponovno,

Samo kako bi negdje pripadali.

DOMOFEST 2026. - Kaštela proslavila Dan državnosti RH uz domoljubne pjesme u izvedbi osnovnoškolaca

DOMOFEST 2026.: Gradska knjižnica Kaštela izvedbama domoljubnih pjesama obilježila Dan hrvatske državnosti

Lucija Rubelj, s izvedbom pjesme Ovo je naša krv i Pina i Roko Budišin, izvedbom pjesme Zašto uvik pivan, učenici 5.B i 7.E razreda OŠ kneza Trpimira iz Kaštel Gomilice pobjednici su petog po redu Domofesta – festivala domoljubnih pjesama, koji je Gradska knjižnica Kaštela u suorganizaciji s OŠ kneza Trpimira organizirala u četvrtak 28. svibnja u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću povodom Dana državnosti Republike Hrvatske

DOMOFEST je „otvoren“ izvedbom himne Lijepa naša domovino i pjesmom Srce sve zna koje je otpjevao školski zbor OŠ kneza Trpimira pod vodstvom Darija Cuculića, profesora glazbene kulture, a istu pjesmu zbor će otpjevati i na Festivalu duhovne glazbe Iskrice u Vodnjanu.

Nadahnutim izvedbama domoljubnih pjesama: Dajem ti srce zemljo moja, Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj, Svetinja, Sude mi, Tvoja zemlja, Vukovar, Zemlja dide mog, Zašto uvik pivan, Ovo je naša krv, Bože čuvaj Hrvatsku i Moja domovina mladi izvođači oduševili su publiku koja ih je nagradila golemim pljeskom. Među nazočnima je bilo i onih kojima su zasuzile oči od siline osjećaja i prisjećanja na tegobe kroz koje je prošla Hrvatska dok je kročila prema samostalnosti i državnosti, ali su ih dječje veselje i bodrenje njihovih favorita brzo vratili u svečano raspoloženje, kao što i priliči proslavi Dana državnosti RH.

Za vrijeme prebrojavanja glasova povjerenstva publika je imala priliku poslušati nekoliko pjesama uz pratnju na gitari u izvedbi Dee Paule Cuculić koja je svojim nastupom zadivila brojnu nazočnu publiku pristiglu iz svih Kaštela i okolnih gradova i mjesta.

Glazbene izvedbe 14 odabranih skupina koje su, pjevajući domoljubne pjesme uz glazbenu pratnju prof. glazbene kulture Darija Cuculića predstavljale svoj razred ocjenjivalo je Povjerenstvo u sastavu: Ankica Cicvarić, profesorica likovne kulture, vjeroučiteljica i glazbenica, Petar Merčep, hrvatski branitelj i književnik, Zdravko Kraljević, član zbora HNK - Split, Renata Dobrić, književnica i ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela i Dario Cuculić, prof. glazbene kulture, na čiju je inicijativu 2022. godine, a pod vodstvom ravnateljice Gradske knjižnice Kaštela Renate Dobrić po prvi put organiziran DOMOFEST.

Nakon što je po svršetku natjecateljskog dijela Festivala povjerenstvo odabralo pet najboljih izvedbi: Ovo je naša krv – 5.B, Bože čuvaj Hrvatsku – 5.C Moja domovina – 5.E, Tvoja zemlja – 6.A i Zašto uvik pivan – 7.E, uslijedilo je glasovanje publike putem QR koda, tj. „na daljinu“, koje je pripremila Daniela Borojević, prof. informatike iz OŠ kneza Trpimira. Nakon glasovanja, objavljeno je da je nagradu povjerenstva osvojila predstavnica 5.B razreda Lucija Rubelj, dok su nagradu publike osvojili predstavnici 7.E razreda Pina i Roko Budišin. Svojim izvedbama oni su osvojili jednodnevni izlet za svoje razrede, a izlet je, kao i svih ranijih godina, osigurao glavni pokrovitelj DOMOFEST-a Grad Kaštela.

„Pjevanjem domoljubnih pjesama na DOMOFEST-u kaštelanski osnovnoškolci održavaju živim plamen ljubavi prema našoj voljenoj domovini Hrvatskoj. Hvala svima koji su se uključili u ovo događanje kako bismo na ovaj način proslavili ono na što svi mi moramo biti ponosni – hrvatsku državnost i hrvatsku samostalnost, za koju su se naši branitelji uz Božju pomoć izborili na najteži mogući način, i hvala im neizmjerno na tomu“, rekla je u uvodnoj riječi ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić pozdravivši sve nazočne i uputivši pritom riječi zahvale glavnom pokrovitelju, Gradu Kaštela, koji je osigurao sredstva za izlet dvaju razreda čiji predstavnici osvoje nagradu publike i nagradu stručnog povjerenstva.

„Ovoliko zanimanje i interes publike svih generacija najbolje govori o vrijednosti ovog događanja u kojem mladi iskazuju ljubav prema Hrvatskoj kroz pjevanje domoljubnih pjesama u čast na sve naše ponosne i hrabre pretke koji su se stoljećima borili za slobodu hrvatskog naroda i za svoju domovinu, u kojoj smo oduvijek, kroz sva burna stoljeća, samo željeli biti svoji na svome i živjeti u miru“, zaključila je Renata Dobrić u ime organizatora DOMOFEST-a čestitavši pobjednicima i zahvalivši svim sudionicima i članovima Povjerenstva, baš kao i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji, i onima koji su došli bodriti natjecatelje.

Fotografije: Ivo Perković, Marketing za sve

Zoran Hercigonja | INRI Prometheus

 

Ljetna žega, a poljski putevi puni prašine, pukotina; suhi i samotni. Ne čuje se ni muha u letu ni jastreb na nebesku plavetnilu. Nebo je visoko s pokojim oblačkom nezainteresirano i nijemo. Mreža puteva između obradivih površina nalik je mreži tankih puteva među načičkanim kućicama sela. Sva sela imaju tanke intimne staze kojima se provlači povijest jednog neba i jednog komadićka zemlje gdje još uvijek nije ušla ona globalna i decentna strana povijest ljudskog roda koja bi poremetila mehanizam ovih „planetoida“.

Sela imaju svoje duše i suše protkane ljudima i događajima, malograđanštinom i svetim hvalospjevima. Ljeta na selu uvijek su efektna i moćna, puna naboja i osjetilnog doživljavanja. Doživljavaju se kao snažan nalet svih istina svemira u bujanjima, cvatu i dozrijevanjima. Na selu ljeta se osjećaju kroz tkivo neistražene duše svakog čovjeka. Vrijeme stoji kao vječnost dok šareni kolaži krajolika mijenjaju boje i starost duše.

I sâm sam se našao na jednom takvom putu, samotan, blijed i izgubljen u bijegu pred sobom, pred uspomenama koje kao da traže nov život u reviziji i prisjećanju. Morao sam posjetiti zemlje koje su nekad bile naše, zemlje pradjedova, djedova, očeva.  Ta djedovina i očevina bila je nešto na čemu sam ostavio stope svojeg mrtvog djetinjstva koje danas pokušava izmigoljiti u novi život tjerajući me na silno prisjećanje. Nekad je ovdje rastao kukuruz i bujao žuti cvat stočne repe. Ovdje su se pričale priče, plakalo se i pjevalo. Zemlja je  ovdje osjetila težinu motike i pluga preko kojih je vibrantnim tonom ljudsko srce sijalo sjeme opstanka prije nego su strojevi zemlju pretvorili u čisto sredstvo preživljavanja.  Danas toga više nema, ali sjećanje se budi i želi nastaviti živjeti kao neka opomena sadašnjosti i smjernica za budućnost. Čovjek živi od žrtve svojih sjećanja podnesenih na gromadi zaborava. Boravi u njima često zaboravljajući da su upravo ona njegov glavni zgoditak i kamen temeljac. Čovjek bez sjećanja i korijena poput iščupanog je korova pored prašnjavog i suho ispucalog poljskog puta. 

Poljski putevi kao i seoske intimne staze načičkani su raspelima, stupovima religijskih nadstrešnica za pravljenje hladovine ljudske duše i oslobođenje od briga.  Ponekad se doista pitam jesu li sela tako pobožna zbog silnih raspela koja se pojavljuju ne samo uz glavne putove nego i u prašini poljskih puteva. Predstavljaju li oni neki zagovor ili utjehu ispucalih dlanova usred ljudskih briga ili žrtvu podno koje je moguće naći hladovinu barem na trenutak. 

Da. Tuče teški bat u sljepoočnici. Tjera na razmišljanje i kontemplaciju.  Uz jedan od tih  prašnjavih puteva raste raspelo. Očito raspela nisu  nimalo neobična pojava na selu. Sela su krcata raspelima i raspećima.  Kao da raspela na selu predstavljaju pošumljavanje  vjere i nade, ufanja i ljubavi, fiktivnog spasenja. Selo je sa svim obroncima i poljima jedno veliko raspeće s propupalim raspelima. 

Križ visok dva metra od armiranog betona u mramornom podnožju s metalnim, anemičnim Kristom baca sjenu prema istok. Poput kazaljke nekog velikog sunčanog sata pokazuje smjer naginjanja vremena. Izgubljen na tim prašnjavim putevima kao da mi je na trenutak laknulo. Sva muka i patnja o kojoj su me učili kroz odrastanje u kršćanskom duhu kao da se sada isplatila u osjetu sigurnosti i utočišta. 

Poželio sam sjesti podno sjene i malo odahnuti prije nego se zaputim dalje kroz procjepe svojih najintimnijih sjećanja kroz taj osvijetljen svijet Anubisovog carstva. Bez vode i osvježenja svejedno sam se osjećao dobro. Pitao sam se jesu li ljudi stvoreni od bogova isključivo za zabavu ili žrtvu ili imaju neko dublje značenje? To je pitanje postavljeno potpuno opravdano. Ponekad se čini kao da smo ovdje samo radi žrtve i nečije zabave. 

Na vrhu križa iznad natpisa „INRI“ sjela je grabežljivica. Golemi divlji seoski jastreb razgledava okolinu s visine križa. Pomislih: Krist ili Prometej pribijen na kamenu gromadu?

Nije li to svejedno? Raspeće je raspeće bilo na kamenoj hridini ili na deformiranoj kori nekog stoljetnog drveta. 

Smrt bogočovjeka probodenog oštricom kovanog koplja ili oštricom kljuna jednako je dramatično i uznemirujuće iskustvo zbog spoznaje da je glavni krivac za sve to zapravo glavni predmet zabave i žrtve: čovjek. 

Pomislih okrećući plahe uši iznad izbuljenih očiju i istaknutih sjekutića u visokoj travi pogledom isprativši običnog čovjeka u rulji uplakanih i snuždenih lica na vječna lovišta.

Fonokinoteka | Jelena Radan 'Voyage sessions live' , 19. rujna 2026.

Jelena Radan održat će 19. rujna 2026. godine koncert Voyage Sessions Live u zagrebačkoj Kinoteci, u sklopu svoje nove koncertne priče pod nazivom Storytelling Tour. Bit će to večer glazbe, priča i emocija, intiman susret publike i umjetnice koja već više od dva desetljeća gradi prepoznatljiv autorski i interpretativni put.

Od prvog albuma Nije Kraj iz 2003. godine, preko albuma Novi dan i Voyage, pa sve do live izdanja posvećenih fado glazbi, Jelena Radan kontinuirano istražuje prostor između osobne ispovijedi i snažne interpretacije. Trenutno privodi kraju novi kantautorski album, a i dalje intenzivno surađuje s Anitom Valo i Meri Jaman iz grupe Meritas, autoricama glazbe većine njezinih pjesama, uključujući i posljednje singlove kojima je otvorila novo umjetničko poglavlje.

Nakon nastupa na Dora 2025 s pjesmom Salut, potom na Melodije Jadrana s pjesmom Malena, kao i posljednjeg nastupa na Zagrebački festival s aktualnim singlom Danas Te Volim, Jelena se vraća pozornicama na kojima do punog izražaja dolaze pjesma, emocija i interpretacija.

Voyage Sessions zamišljen je kao prostor susreta i dijeljenja, odnosno mjesto slušanja, smijeha, suočavanja i emocije. Kroz presjek svog bogatog glazbenog opusa, Jelena će publiku voditi kroz pjesme koje upravo uživo dobivaju svoju punu snagu, uz neizostavne dodire fada, glazbe kojoj se godinama vraća i iz koje crpi posebnu inspiraciju. Na pozornici će joj se pridružiti glazbenici i posebni gosti koji imaju važnu ulogu na njezinom umjetničkom putu, dok će intimna atmosfera Kinoteke dodatno naglasiti storytelling koncept večeri.

Kinoteka za Jelenu Radan ima posebno značenje. Upravo je taj prostor odabrala za obilježavanje svoje simbolične 'neobljetnice', večeri kojom ne slavi brojke, već glazbu, ljude i trajanje. Kako sama autorica kaže, nije sigurna ni u godine ni u statistike, ali sigurna je u želju da 19. rujna ispuni svih 300 sjedala dvorane: ''Voyage Sessions Live je koncert koji me budi, koji nosim na leđima kao gorko-slatki teret. A možda je i tek jedan obični koncert u kvartu koji volim, u koji mi kćer ide u školu, u kojem smo živjeli, u kojem popijem kavu…'', poručuje Jelena Radan.

Koncert u Kinoteci prvi je u nizu nastupa u sklopu Storytelling Toura, novog koncertnog ciklusa kojim Jelena Radan publici želi ponuditi ono što je oduvijek bilo u središtu njezina rada — iskrenost, bliskost i pjesmu koja ostaje.

Program se realizira u okviru programske linije FonoKinoteka.

Cijena ulaznice 20.00 eura u pretprodaji / 25.00 eura na dan izvedbe

Ulaznice su dostupne online i u agencijskoj prodaji putem sustava www.ulaznice.hr, a na blagajni kina Kinoteka u redovnom vremenu rada blagajne.

Više informacija potražite na službenoj stranici kina Kinoteka: www.kinokinoteka.hr

Festival žanrova i priručnika Dvotočka | 6. i 7. lipnja 2026., Zavičajna dvorana, Ilica 43, Zagreb

 

Analogni roman – tema Dvotočke 2026. 

U ovogodišnjoj žanrovskoj produkciji prevladava analogni roman, stoga će autori na festivalu Dvotočka raspraviti zašto je analogni roman toliko aktualan, zašto se autori na različite načine bave predinformatičkim i postinformatičkim dobom te što nam romani iz doba analogne tehnologije mogu reći o nama u informatičkoj eri. Zbog žanrovskog obilja, Dvotočka ove godine ne predstavlja priručnike, ali daje širu sliku ovogodišnje žanrovske produkcije domaćih autora jer dolaze autori iz cijele Hrvatske. Nakladnici stižu iz Osijeka, jedan autor iz Rijeke te dvoje autora splitskog nakladnika. Festival ove godine prati i izložba portreta "Hrvatski književnici" Miljenka Brezaka. 

Festival otvaraju dvije nakladnice iz Osijeka - Saša Jakšić iz Naklade Prof&Graf i Sanda Dominković iz Naklade Morana, koje će nam prenijeti dojmove s Panonskog festivala knjiga i predstaviti novitete svojih autorica. Jagoda Šimac Despotović dolazi iz Berna predstaviti svoj novi roman "Divlja horda Šimaca" o odrastanju u vinogradima Sinjske krajine. Eliša Papić razgovarat će s Vidom Jerajem o svom romanu "Bubanj" u kojem opisuje informatičku apokalipsu. Autori će festivalsku subotu završiti panelom o analognom romanu, a najavit će i neke jesenske novitete - slučajno također analogne! 

Drugi dan festivala otvaraju Božica Brkan i Miljenko Brezak otvaranjem izložbe i predstavljanjem zajedničke knjige "Hrvatski književnici/fotoantologija". Knjigu predstavljaju Đuro Vidmarović i Željka Lovrenčić, a moderira Lada Žigo Španić. Kako će na predstavljanju sudjelovati brojni portretirani književnici, bit će to dosad najveći pozdrav kanona žanrova na Dvotočki! Slijedi još jedan umjetnički par - svoj analogni roman "Lutka od papira" predstavlja Mirjana Grbac Pismestrović u pratnji supruga Petra Pismestrovića. Splitsku reprezentaciju čine autori Naklade Bošković koje recenzira Gordana Malančuk - Vlatka Planina predstavlja roman "Miriamin vrt", a Danijel Špelić novi krimić "Zavjera". Analogni su i hrvatski vampiri koji se na Dvotočki pojavljuju u čak dva romana dvoje autora - Jagoda Šimac Despotović predstavit će roman "Krvavi ban", a Danijel Špelić "Svjetlost dana", uz moderiranje Sanje Tatalović. 

Drugi dan festivala završavaju pjesnikinje i pjesnici: Božica Brkan, Petar Pismestrović, Lea Brezar, Gordan Struić i Stevo Leskarac. 

Domjenci su predviđeni za razmjenu kontakata i upoznavanja, a pokazalo se da susreti na Dvotočkama oživljavaju i prijateljevanje na društvenim mrežama. 

Festival Dvotočka održava se uz potporu Grada Zagreba. 

Lorena Galeta | Stara harfa

Gleda me odmalena 

Kod ugla zametnuta.

Vjekovima opjevana-

Ali sada zanemarena.

Čeka umrloga vlasnika

-čak i epitafe priprema.

Neugledna, prašnjava,

Onu je ljepotu izgubila.

Godinama osamljena –

A još uvijek naštimana.

Aleksandra Vidić | Prokletstvo

Ono što će doći snažno me povuklo

daleko od tebe, iz te mokre kandže –

masne, vrelih kapi; jer otrov sadrže.

Ko od kosti meso, strgnut sad si s mene,

jezik više ne zna ukus svog prokletstva.

Ja patim od gladi, ne vidim od besa

krv ludu što teče niz ruke što stežu,

iznova sve daju, pa zato ne znaju

slomiti tu kost koja maše za predaju.

Senka Bradarić | Odlomak iz romana za tinejdžere "Zaljubio sam se, ajme meni"

***

-Aaaaaaaaaaaaaaaa – zurim i ostajem skamenjen!

   Zgrožen! Oči se raširile.  Čeljust objesila! Dolje pred kućom stoje tri poznata lica. Žiga, Dora i Mila. Šok i nevjerica ! Sreća je  kratko trajala. Ona je kao Sunce. Kad je najljepše zađe. Uvijek dođe sama kad joj se najmanje nadaš , a nesreća dolazi u društvu.

   Ne vjerujem očima, pa za svaki slučaj provirim još jednom. I opet se pojavi ista slika. Jest, iznenađenje je  i to  zaista veliko. Isprsio se Žiga ispred moje kuće, a uz njega Mila.

 

  -Užasno! Ovo samo sanjam.Nema šanse da je ovo zbilja. Tih sam se briga riješio .- pomislim. – Ali ne, pogriješio sam.

    Preda mnom je surova stvarnost. Polako mi se na kapaljku vraća razum. Oni su dvoje zajedno. Oni su dečko i cura. Iznenađen sam. Neugodno. Jako,jako zapanjen.

   

    Ne,ne ...  nije ovo više ljubav na prvi pogled.Ovo je sada drugi pogled. To znači kraj ljubavi na prvi pogled. Da,da ...   tako to izgleda kad stvari krenu po zlu. A krenule su. Samo uprem oči u njih, iskreno rastužen i do dna duše dirnut. Gledam. Vidim kako stoje jedno uz drugo. Presjeklo me. Vid mi se zamaglio, um rastočio.

    Trgnem se,pa skupim dovoljno snage da to preživim. Ajmeeeeee ... nije mi dobro! Izgubljen sam slučaj. Jesam li tužan? Ljut,ogorčen,ljubomoran,razočaran? Zapravo jesam! Sve sam ! Neopisivo sam očajan.

    Očajno se trudim razbistriti misli. Moram se sabrati.Ovaj mi je drugi pogled otvorio oči i zauvijek srušio Milin ugled u mojim očima. Sada nije više ona meni,ono što je prije bila. Odjednom mi sve  postaje kristalno jasno. Fuj kakva sramota. Pristojne se djevojke ne ponašaju tako. Tješim se. A suza ? Je li mi kanula iz oka?

    Trudim se da me ovo ne dira,ali srce mi je slomila i da, suza klizi niz obraz. Pomisao na Milu odmah mi potakne novu bujicu suza. Sasvim je normalno plakati čak i ako si muško. Kao ja. Suze su najbolji način za razbistrivanje misli i eliminiranje napetosti koju osjećaš. Odmah ti je lakše. Baš ludo, ha ...

    Brzo shvaćam da ona nije vrijedna mojih suza. Besramna je i nemoralna cura,koja je prekršila sva pravila  uljudnog ponašanja. Grubo me povrijedila, a bila je moja snježna kraljica. Glup sam bio, pa se na prvi pogled zaljubio. Koja kobna pogreška ! Ni jedan pristojan dečko, više se ne bi ni mrtav pojavio u njezinu društvu. Zaljubljeni Žiga hmmm ... baš mi ga je žao. Jadan on s njom.

   Očito, lagala je kad je kazala, da nema dečka. Lakovjeran sam bio i sve joj vjerovao. Nadao se da je priča sa Žigom završena. Da je u mene zaljubljena. No, prevario sam se. Glumio sam iskusnog frajera. Nije bilo vrijedno truda. Ispao sam naivac. Luđak u kompletu. Samo njoj sam narisao i dao  veliko snježno srce. Jasno i otvoreno izrazio svoje osjećaje. Možda sam tu pogriješio? Možda to ne  pristaje muškima? Ne znam.Ali znam da sam prevaren i ostavljen.Osjećam se bezvrijedno.

-Ovo mi je škola. Drugi put ću pametnije. Kopam po mislima.Mozgam ... pogreška za pogreškom. Zaljubio sam se na prvi pogled,što je bila prva pogreška. Nisam se odmah sjetio Žige, druga pogreška. Srce joj dao ,pogreška treća najveća. Ta slika razigranog veselja na snijegu još mi je u glavi. Zašto se ovo dogodilo? Zašto mi je upropastila praznike,a bio sam tako sretan. Mislio sam da je ona ljubav mog života.Zašto mi je ovo uradila nakon svega.  Koliko god da naprežem  mozak nemam odgovor. Glava puca od borbe misli. Hm , izgledala je posve iskrena. Naprosto nestvarno savršena.Ali ne. Nije bila iskrena i odana. Ljigava je i opasna kao kobra. Ljepota joj je isprazna. Ljupkost lažna. Znači, laž ! Sve što je djelovalo iskreno bilo je laž. Obmana. Slatka iluzija . Bila je bez ljubavi prema mojoj dobroti. Bezosjećajna i okrutna,zbog toga mi se nakon drugog pogleda zgadila. Zauvijek. Fuj, pljunuo sam od muke koja odvratna cura.

       U sekundu mi kroz glavu prođu svi trenutci s njom, kao što smrtniku pred smrt prođe čitav život. Da smrt,pomislim. Dobar izraz. Upravo je umrla jedna ljubav. Hm kako procijeniti ženski um i žensko srce. Pojma nemam.

       Žarka ljubav  koju sam osjećao prema njoj  pretvorila se u  golemi ledeni val koji mi je zaledio srce. U njemu više nema  mjesta za nju,a bio sam spreman zbog nje skočiti  i kroz gorući obruč.Ako treba. Tek sad shvaćam da nije najvažniji vanjski izgled,koji dobiješ na prvi pogled. Puno su važnija dobra i lijepa ljudska svojstva,od same vanjštine.Tvoja je nutrina važnija od vanjskog izgleda. Ljepota lica nalazi se u ljepoti karaktera. Kad malo bolje razmislim uviđam da lijepi ljudi nisu uvijek dobri,a uvjeren sam sto posto da su dobri ljudi  uvijek lijepi. Znam neke dobre ljude. Jesu lijepi su.

________________________________________________

      

 Odlomak iz romana “Zaljubio sam se , ajme meni “  (Naklada Redak – Split 2025. )

 

Božica Brkan | iz knjige Hrvatski književnici / Fotoantologija uza 125. obljetnicu Društva hrvatskih književnika, Acumen, 2025.

 

UVOD: Fotografija više od riječi, riječ više od fotografije 

Govori li zaista fotografija tisuću riječi i ne laže li zaista nikad te uopće kakav je odnos fotografije i riječi? Odgovor nećete naći ni u ovoj knjizi koja pokušava što više prenijeti i fotografijom i riječju, a i naći im skladan suodnos. 

U vrijeme kada se čini da nema do filtriranoga selfija, najčešće i nepotpisanoga, ali sa što više klikova, i kada se i odjeća i obuća kupuju internetski, na neviđeno, bez probe, prema globalnim standardima, teško je poslije toliko konfekcije i mahnite industrijalijalizacije i pojmiti mukotrpno ručno šivanje klasične odjeće od finih i najfinijih materijala, šnajderske, obrtničke po mjeri, a pogotovo krasnih originalnih dizajnerskih, pojedinačnih, jedinstvenih modela iz salona i ateljea, ženskih haljina visoke mode koje se oblikuju timski, ali prema ideji u jednoj glavi na lutkama ili izravno na tijelu žene. Uspoređujem to, ako već ne s nastajanjem klasične starinske fotografije, s nastajanjem Teksta. Obično ga stvaram, oblikujem da nastaje riječ po riječ, stih po stih, rečenicu po rečenicu. Može li ga tako kreirati i UI? 

I teško bih se, oslonjena i na književno i na novinarsko iskustvo, složila da fotografija govori baš tisuću riječi, iako katkad može i više, ali su mi očito, možda zbog rada u novinarstvu, osobito kao reportera, pa zbog uređivanja te selidbe iz tiskanoga u internetsko novinarstvo, i fotografija i odnos teksta i nje odavno bili zanimljivi. U 2022. za 2023. na neki sam od natječaja Ministarstva kulture i medija RH prijavila naslov Album. Ta knjiga u nastajanju, u oblikovanju, još u radu, trebala je u iste korice uokviriti moje objavljene književne tekstove i one koji tek trebaju nastati. Nadahnuti fotografijom. I praćeni fotografijama. Književnica, književna kritičarka, prevoditeljica i znanstvenica dr. sc. Željka Lovrenčić u Preporuci za dodjelu potpore za književno stvaralaštvo za 2023. godinu, među ostalim je napisala: 

„Božica Brkan je nezaobilazno ime hrvatske suvremene književne scene: uspješna je novinarka, vrsna spisateljica, aktivna blogerica, autorica dirljive poezije. Njen novi rukopis naslovljen Album otkriva nam još jednu osobinu ove svestrane osobnosti: zanimanje za fotografiju. Posvećen je Slavki Pavić, Miljenku Brezaku i drugim fotografima s kojima je tijekom svoga života bila u doticaju: umjetničkim i agencijskim fotografima te fotoreporterima. 

U ovome albumu o albumima koji je nalik nekome starinskom albumu s fotografijama, autorica nam nudi zanimljivi pachwork satkan od književnoga fikcijskog i faktografskog materijala. U njemu se isprepliću kratke priče, pjesme u prozi i pjesme te eseji, blogovi i zapisi. Radi se o istraživanju i razmišljanju o fotografiji, odnosno o nečemu za što se tvrdi da govori više od tisuću riječi. 

Razvidno je zanimanje autorice teksta za fotografiju i izvan njene novinarske profesije. Primjerice, u romanu Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.) u kojemu se govori o ubojstvu fotoreportera koji je tajni svjedok ratnom klanju upravo snimljenim fotografijama ili pak u nastavku zbirke kajkavskih priča Život večni (2017.) o svojevrsnoj kajkavskoj grobnoj galeriji Povečane slike, u kojima se usporedbom s uljepšanim portretima na mramornim spomenicima analizira stvaran život aktera. 

Temama vezanim uz fotografiju bavi se i u kajkavskim pričama objavljenim u časopisima Artikulacije i Kaj 2018. i 2021. godine te u pjesmama o fotografijama od kojih izdvajamo one iz zbirke Vetrenica ili obiteljska arheologija. 

U ovome djelu Božica Brkan namjerava kroz sudbine različitih ljudi istražiti i opisati fotografiju kao uspomenu i dokument, kao nešto što se nalazi između objektivnoga i subjektivnoga, između stvarnosti i fejka. 

Želi govoriti o ljudima bez fotografija (nestalih u ratu, poplavi, potresu, požaru) kao o bićima bez prošlosti, o dokumentarnoj fotofigra ji, o brisanju nepoželjnih osoba odbačenih iz političkog života i povijesti s fotografija, o uništavanju arhiva kao svjedoka vremena jer ne znaju što bi s njima (slučaj Kelemenić). 

Namjerava pisati o fotografkinji Slavki Pavić koja sa svojim fotoaparatom hoda gradom i fotografira, o muzeju prekinutih veza (neki ljudi poderu fotografije jer su prekinuli vezu, drugi zbog ljubomore na bivše ljubavi, treći ih simbolično vraćaju kad više nisu zajedno). 

Teme kojima će se naša autorica baviti u ovome svome djelu su ljubavi i veze, fotografije skrivene u ladicama i knjigama, stare i odbačene fotografije na kojima se nalaze osobe za koje se ne zna tko su, posvete na pozadini pojedinih fotografija, albumi-spomenari u koje se fotografije lijepe ili umeću... 

Bavit će se i tematskim umetanjem fotografija u albume, službenim fotografijama – onima propisanim na vozačkim dozvolama ili na osobnoj iskaznici – fotografijama koje su dokumenti vremena jer su iz vojske, škole ili pak s prve pričesti. 

Zanimaju je i umjetničke fotografije i portretisti, one povećane i docrtane, ali i sve ono što je vezano uz profesionalnu fotografiju iz studija, sa svadbe, firme, sprovoda... Također, ‘šnelfotografi’ s Glavnoga zagrebačkog kolodvora ili maksimirskog Zoološkog vrta, retuširanja, fotošopiranja, filtri (Romeo Ibrišević: duga), crno-bijela i kolor-fotografija te ona zrnata, sepija što zaudara na sumpor, razvijanje slika i izranjanje motiva iz razvijača... 

Iz svega prethodno navedenog zaključujemo da Božica Brkan priprema iznimno zanimljivu knjigu na temu koja mnogima nije znana i koja će zasigurno privući pozornost čitatelja. Jer, koga ne bi potaknuli na znatiželju i razmišljanje izblijedjele fotografije, albumi uvezeni u kožu, fotoaparati (primjerice, polaroid iz kojega izlazi gotova fotografija), slikarski i fotografski portreti i poze, autoporfitreti i selfiji, napučena usta i obično kreveljenje, filmovi, negativi i pozitivi, dijapozitivi i projektori...“ 

Pozivnica na predstavljane zajedničke knjige Božice Brkan i Miljenka Brezaka - Hrvatski književnici / Fotoantologija

 

Iz knjige Hrvatski književnici / Fotoantologija uza 125. obljetnicu Društva hrvatskih književnika, Acumen, 2025.

Sadržaj 

Fotografija više od riječi, riječ više od fotografije – Božica Brkan  

Izložba fotografija Hrvatski književnici zlatni rez Miljenka Brezaka 

Hrvatski književnici Miljenka Brezaka
O Izložbi fotogra ja u Galerija Fotokluba Zagreb, Zagreb, Ilica, 29/3 Đuro Vidmarović 10. srpnja 2023. na webu Hrvatskoga kulturnog vijeća  

Fotoportreti Miljenka Brezaka, zaljubljenika u književnost, književnike i književnice
Mirko Ćurić za katalog izložbe uz Hrvatsku književnuPanoniju VI. 30. studenoga 2023. u Galeriji Croatica u Budimpešti   

Hrvatski književnici, portreti

Đuro Vidmarović 20120303
Trebež me prati  

Arsen Dedić 20120423
Brod u boci   

Irena Lukšić 20120730
ulomak iz Pisma iz Sankt Peterburga  

Jurica Ćenar 20130511
red, brojim da  

Božica Brkan 20130706
Haljina za snove, ta moja kej pesma  

Vlasta Vrandeć Lebarić 20130809
‘Vo moja tobože pisma (prepjev s kajkavskoga pjesme ta moja kej pesma Božice Brkan)  

Joža Skok 20140319

Vera Grgac 20140808
I muoj deda imal je kojna (i ja takaj), ulomak  

Joja Ricov 20160409
Mrtva ljubav  

Ludwig Bauer 20170523
Riječ je šešir...  

Mate Matišić 20170523
Oproštaj s Josipom Ivankovićem  

Robert Roklicer 20170916
Smak svijeta, Tamnoplavi sako  

Ivan Golub 20171113
Raduješ se  

Siniša Matasović 20180123
Naslov   

Sonja Zubović 20180125
Možda sam mogla  

Stjepan Šešelj 20180215
Hrvatska  

Drago Štambuk 20180426
Crni val   

Andriana Škunca 20180505
Uzimam papir II  

Tonko Maroević 20180523
Sonetna struka  

Miroslav Mićanović 20180601
Obrt za pranje perja  

Branko Maleš 20180601
Zarez  

Ernest Fišer 20180919
Iznova navire strah, Zvirišća zavičajna Joži Skoku    

Branka Primorac 20181010
Maturalac, ulomak  

Boris Domagoj Biletić 20181011
Žlahtan bit   

Božidar Prosenjak 20181019
U garaži  

Marija Lamot 20190622
Pred Božić  

Božica Jelušić 20190704
Proljetna šuma, rastanak  

Ljerka Car Matutinović 20191108
Ala, hote videt kako pomivan pijati  

Žarko Jovanovski 20200205
Idiot  

Ana Horvat 20200609
o ljubavi za životinje  

Luko Paljetak 20200806
Jedna je mačka mnogo jela  

Davor Grgurić 20200807
Croquis Bakarca, ulomak putopisa   

Goran Rem 20210610
Foto/gra ja, Ljubić na korijenu jezika,
Gledanja u kontraliht  

Lada Žigo Španić 20211022
Ulomak iz Života među koricama   

Damir Karakaš 20211115
Ulomak iz romana Okretište  

Milorad Stojević 20211021
Stvarnosna poezija pije Zdenac Života  

Branko Čegec 20211022
Danas, prije stotinu godina, ulomak  

Lana Derkač 20211023
mislim da sam našla drvo iz kojeg izlazi pero djetlić  

Ivica Matičević 20211023
o književnim povjesničarima  

Marina Šur Puhlovski 20220211
Bože kako uživam u sebi  

Velimir Visković 20220401
rođendanski post s Facebooka o sinu Luki  

Marko Gregur 20220512
ulomak iz romana Vošicki   

Željka Lovrenčić 20220512
o Andresu Moralesu Milohnicu, ulomak  

Kristian Novak 20220528
ulomak iz romana Slučaj vlastite pogibije  

Davor Šalat 20220528
Pješčani i goli  

Mate Maras 20220613
o izgubljenim svemirima bosonogoga
djetinjstva na selu  

Diana Burazer 20220622
Naranča (ili pjesma o ljubavi)   

Tomislav Marijan Bilosnić 20220822
Odisej je tigar   

Milko Valent 20220929
o piscu kao literarnoj činjenici  

Sanja Domenuš 20221007
sve više sličim na svoju baku  

Vinko Brešić 20221104
o autobiografiji  

Sandra Pocrnić Mlakar 20230420
o priručnicima  

Denis Vidović 20230612
Aforizmi o književnosti  

Sanja Pilić 20230414
Putovanja, šetnja, soba, ulomak  

Borben Vladović 20230613
Uzlovi  

Sonja Manojlović 20230617
Život od donesenog  

Alojz Majetić 20240408
Sinkronicitet, post s Facebooka  

Biserka Goleš Glasnović 20240408
Staklar s Cresa  

Branislav Glumac 20240408
Svjetlost  

Katarina Zadrija 20240408
Kmukač  

Dubravko Jelačić Bužimski 20240423
ulomak priče Totalni teatar   

Lidija Dujić 20240524
Arhipelag odlazaka: III. Njeno otočanstvo,
IV. Na sobu Vesne Parun  

Senka Slivar 20240921
Pitali su me kako zamišljam pjesnika  

Bogdan Arnautović 20241017
Provincijski vlak  

Zvonko Kovač 20241017
Zrak, i sunce: na izvorima  

Tomislav Šovagović 20250629
Glumici s velikim G, ulomci  

O autorima
Miljenko Brezak
Božica Brkan
Jenio Vukelić