Učenje je postalo ružna navika,
mašta je prazna posuda.
Djeca samo šute
jer svijet pripada odraslima.
Škole su zatvori,
a nastavnici izgubljeni sanjari
na državnoj plaći.
Nije to propast svijeta,
to je samo pomjerena dijagnoza,
lagana psihijatrijska jeza,
novo poglavlje iz udžbenika.
Kada sve umre,
možda ćemo baštiniti novi nevini svijet
koji ne zna ništa.
Ili nas čeka
filmska ekranizacija Idiokracija 2,
dokumentarac bez glavnog junaka.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.