Željka Bitenc | Čudni su ovi vjetrovi u proljeće

Zapetljani i hladni,
u sivim danima uskovitlanih čestica,
suhih i mokrih,
koje zaklanjaju sunce.

Savijaju nam obrve bliže očima,
skraćuju trepavice,
čine nas starijima.

Gule nam štitove,
kao oštri noževi svjetlucave ljuske ribama,
a onda ih zdrobljene i nepravilne
raspršuju zrakom
u plesu oko mladog, napojenog,
nesalomljivog drveća.

Više nećemo moći,
kad se sve smiri
i vrati se sunce,
hodati bosi.

Čudni su ovi vjetrovi u proljeće,
kradljivci radosti.