Ne opraštam srcu koje me prevari,
Dušama što javu ne žele da shvate.
Lažima se život često pretovari,
A one se nikad, nikad ne isplate.
Za sumnje u srcu nitko mjesta nema
Iskra optimizma dok ustrajno tinja
Poput suha lišća staroga bagrema
Koje u trenutku postaje buktinja.
Vrijeme nevjerice i tuđe zavisti
Zakopat ću zato u duboku jamu.
Od danas nadalje neću biti isti
Ponijeti ću radost u svoju osamu.
Samoća već dugo moje društvo čeka
Raduje se cvatnji poput kukurijeka.
____________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Stevo Leskarac | Klice radosti
Probudi se ljubav čim proljeće krene
Vatromet vedrine posvuda prosipa.
Usahnule grane beharom osipa,
Oživjevši raskoš zemlje izmorene.
Kad bi ljubav bila kao mlado voće
Mamila bi nepce da joj zrenje kuša.
Prije nego šećer na jeziku zgruša.
Častila bi usne okusom slatkoće.
Kad bi ljubav meden miris donosila
Šireći ga posvud, dokle pogled seže,
Mirisom bi bujnim punila kaleže,
Dok se svaka duša ne bi podnapila.
Sjemenju bi dala radosti da klija
Kad obuzme dušu živa čarolija!
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.