Ovogodišnja proljetna produkcija Malih zvona donosi raznolike i žanrovski bogate naslove, namijenjene čitateljima svih naraštaja. U središtu proljetne ponude nalaze se knjige koje na različite načine istražuju pamćenje, pravdu, maštu i moć pripovijedanja, otvarajući prostor i za intimne ispovijesti i za raskošne svjetove mašte.
Posebno mjesto zauzima grafički roman Moja baka zove se kao čokolada Klasje Habjan – nježna i slojevita knjiga o sjećanju i bliskosti, u kojoj se fragmenti razgovora i zapisa isprepliću s dojmljivim crno-bijelim ilustracijama, tvoreći intiman portret jedne bake, ali i odnos koji nadilazi vrijeme i zaborav. Još jednu knjigu koja polazi od osobnih sjećanja, ali na sasvim drugačiji način, objavili smo u biblioteci U prvom licu – zbirku autobiografskih zapisa U zemlji noćnih ptica. Hrvatskoj publici ponovno približavamo velikana europske književnosti Darija Foa, koji u djelu o djetinjstvu i mladosti stvara živopisan kolaž likova i zgoda iz ratnog i poratnog vremena, podsjećajući na snagu pučkog pripovijedanja i umjetnosti koja se ne boji kritizirati. One koji su pak ljubitelji fantastičnih svjetova oduševit će klasik makedonske književnost, Moja rođakinja Emilija Vlade Uroševića – čudesna zbirka međusobno povezanih priča koje se mogu čitati i kao roman, a koje nastaju na granici sna i jave, tamo gdje svakodnevno postaje čudesno. Među nesvakidašnjim knjigama Malih zvona našla se i Jagodina knjiga, zbirka pjesama i crteža, koja je rezultat dirljivog prijateljstva Jagode, žene s Downovim sindromom, i jednog poznatog hrvatskog pjesnika.
Proljetni program Malih zvona za djecu i mlade bogat je kao i uvijek! U novom ruhu donosimo klasik Hansa Christiana Andersena Postojani kositreni vojnik, u svježem prijevodu Miše Grundlera s izvornog danskog, uz ilustracije Vendi Vernić koje ovu bezvremensku priču o ljubavi i postojanosti približavaju suvremenim čitateljima. Najmlađe očekuje i nježna slikovnica Rozalije Ovčar o hrabroj zubić vili Tili i neobičnom pilotu patuljku, koja slavi prijateljstvo i podsjeća da i najmanji događaji mogu postati velika pustolovina. U ponudi knjiga za djecu ističe se i bajka Lipa, kokoš i pravica Josipa Čekolja, nadahnuta povijesnim događajima Velike seljačke bune, koja kroz maštovite motive i snažne ilustracije progovara o pravednosti, hrabrosti i solidarnosti. Za mlade objavili smo kratki roman Zaboravljena djevojčica koji donosi napetu i pustolovnu priču o djevojčici osuđenoj na zaborav, čije putovanje kroz začaranu šumu i vlastita sjećanja postaje potraga za pripadanjem i vidljivošću.
Ova proljetna knjižnica Malih zvona slavi raznolikost književnih glasova i poetika – od intimnih i dokumentarnih do fantastičnih i bajkovitih – pozivajući čitatelje da urone u priče koje nas podsjećaju na snagu umjetnosti.
autorica: Klasja Habjan
Grafički roman Moja baka zove se kao čokolada nježna je, hrabra i suptilno slojevita knjiga o pamćenju, gubitku i bliskosti. Povezujući u jedinstvenu cjelinu fragmente razgovora, osobne zapise u prozi i stihu s ekspresivnim crno-bijelim ilustracijama, autorica ispisuje intimnu biografiju svoje bake: ratnog siročeta, usvojene djevojčice, odrasle žene, televizijske novinarke i majke, te naposljetku starice koja živi u domu, polagano tonući u demenciju. No baka nije jedini lik ove priče. Klasja Habjan progovara i o vlastitom iskustvu, o cijelom spektru osjećaja s kojima se suočava promatrajući baku. Njezina je umjetnost svojevrstan odgovor na tjeskobu koju izaziva neumitnost gubitka, ali je prije svega tihi čin prisutnosti — pokušaj da se zabilježi jedan život i jedan odnos, s pažnjom i s ljubavlju. |
|
autori: Jagoda Coce i Miró Kirin
Jedno neobično prijateljstvo urodilo je neobičnom knjigom. Jagoda je žena s Downovim sindromom, Miró je poznati hrvatski pjesnik. Počeli su se družiti da Jagoda ne bude sama dok joj je sestra na poslu. Zabavljali su se bojama: on je nabavio materijal, ona je crtala. Crteže su slagali u kutiju. Zatim su počeli razgovarati o crtežima: on je pitao, ona je odgovarala, odgovori su se slagali u pjesme. I sad je tu Jagodina knjiga, namijenjena svima koji znaju čitati, a i nekima koji ne znaju, kao živ dokaz da se kreativnost nalazi posvuda, samo treba imati strpljenja i dobre volje da ju se dozove na vidjelo. |
|
autor: Vlada Urošević
Ova je knjiga poput jedne od kutijica zagonetne rođakinje Emilije – da biste je otvorili, potrebno je znati tajnu. U njoj je skrivena manja kutija, a u njoj još manja, pa u ovoj još manja… Ako ste spremni poći na snovito putovanje s klasikom makedonske književnosti, Vladom Uroševićem, u svakoj od njegovih osamnaest kutijica pronaći ćete poslasticu – priču o jednom mladiću i njegovoj tajanstvenoj rođakinji Emiliji. Oni će vas upoznati s neobičnim članovima svoje obitelji, koja ratne i poslijeratne zime provodi na „jedinom toplom mjestu na svijetu” – u kuhinji gdje gori vatra u velikoj peći i mirišu posušene kore jabuka. Emilija i njezin zaljubljeni rođak povest će vas u grad kojim lutaju slonovi i u kojem se čuju psi koji zvižde, otključat će vam vrata napuštenog hamama, zajedno ćete loviti jednoroge u gradskom parku, pokušavat ćete otkriti što mačke zaista vide… Pripovjedač u ovoj zbirci fantastičnih priča, koju se može čitati i kao roman, bogatim poetskim jezikom stvara čarobne prostore – uvijek na pragu između sna i zbilje, stvarnog i nestvarnog. U tom svijetu bezgranične slobode i neiscrpne mašte svaki predmet postaje čudesan, a kuće, škole, hoteli, trgovine, parkovi i vlakovi pretvaraju se u poprište začudnih prizora i susreta. Moja rođakinja Emilija je poput razglednice iz neke davno zaboravljene ili nestvarne zemlje, s maštovitim markama koje nas podsjećaju na snagu pripovijedanja. Moja rođakinja Emilija nesumnjivo je jedno od remek-djela makedonske književnosti, a zasigurno se može ubrojiti i u vrhunce europskog magijskog realizma. |
|
autor: Dario Fo
Dario Fo, nobelovac, legenda talijanskog kazališta 20. stoljeća, glumac-autor koji je sustavno rušio scenski „četvrti zid” razgovarajući s izvanredno brojnom publikom, te bez zadrške ismijavao moćnike svih vrsta, u ovoj se knjizi vraća svojim ishodištima. Najavljujući da će nam pripovijedati o sebi i svojem djetinjstvu – o onih prvih sedam godina koje formiraju čovjeka – Fo daje mnogo više: stvara kolaž lombardijskih gradića, raznolikih likova, smiješnih zgoda, ali i opasnih pustolovina iz vremena II. svjetskog rata, kad je već ozbiljno zašao u doba mladalaštva. Najavu pak da će pripovijedati o svemu što ga je formiralo kao čovjeka i umjetnika u potpunosti ispunjava. Tu su najprije članovi obitelji, njegova majka sa svojom neiscrpnom nježnošću i otac željezničar, za djecu kolodvorski superjunak, primjer snage, ispravnosti i tolerancije, koji nesebično pomaže svima progonjenima – anarhistima, antifašistima, Židovima koji pokušavaju prijeći švicarsku granicu. Tu je neobični djed po majci, seljak-znanstvenik koji prodaje voće i povrće začinjeno pričama, u atmosferi pučkog kazališta. A tu su i oni iz naslova, noćne ptice iz mjesta Porto Valtravaglia, gdje su svi lokali otvoreni cijelu noć. Jer tu žive puhači stakla iz raznih zemalja, ribari i šverceri, koji rade i u sitne sate, ali i pripovijedaju. U njihovu dijalektu miješaju se riječi odasvud, a sloboda s kojom se njima služe dragocjena je popudbina koju će budući pisac ponijeti sa sobom u odrasli život. Njihovi glasovi odjekuju i u pričama Darija Foa o vlastitom djetinjstvu, školovanju u milanskoj umjetničkoj školi Breri, pa čak i u zgodama iz ratnih dana. I kad pripovijeda kako se prijavio u padobrance kako bi izbjegao deportaciju u Njemačku, sudjelovao u krijumčarenju ratnih zarobljenika prerušenih u žene preko granice ili o spašavanju ljudi iz ruševina bordela, Dario Fo ostaje nasljednik svojih noćnih ptica, nesputan, zabavan, slikovit. O stotoj godišnjici njegova rođenja i desetoj godišnjici smrti ovom knjigom podsjećamo hrvatsku publiku na autora koji je spojio pučko pripovijedanje s političkim kazalištem, ne prezajući na sav glas progovoriti o socijalnim nepravdama, korupciji, policijskoj brutalnosti, mafiji, različitim oblicima kršenja ljudskih prava, položaju žena u patrijarhatu – i pritom se znao smijati. Inventivan i leksički bogat prijevod s talijanskog potpisuje renomirana prevoditeljica Snježana Husić. |
|
autor: Josip Čekolj • ilustrirao: Dominik Vuković
Na brežuljku raste čudesna lipa koja pomaže jednom siromašnom dječaku, Ambrozu. U davno doba dok su velikaši vjerovali da im rođenjem pripada pravo da čine i govore što god žele, skupina seljaka se pobunila protiv njih. Ambrozov otac stradao je u seljačkoj buni, pa dječak sad mora pomagati majci i brinuti o mlađem bratu i sestri. Stablo lipe razumije njegovu nevolju i prepoznaje njegovu dobrotu, pa mu ispunjava tri želje. Ambroz se tako suprotstavlja okrutnom velikašu i njegovoj djeci. Na putu prema svojoj pravici dječak doživljava niz neobičnih zgoda – spašava jednu kokoš koja je vrijedna poput zlata, pretvara se u lisicu koja se ušulja u velikašev zamak, potakne preobrazbu djece u mačiće i spašava jednu dobroćudnu plemkinju. U ovoj bajci, nadahnutoj događajima iz Velike seljačke bune 1573., Josip Čekolj potiče mlade čitatelje da sanjaju o pravednijem društvu i razmišljaju o pravdi, pobuni i solidarnosti koje su važne u svim vremenima. Bajkovitim motivimai postupcima, kao i upečatljivim ilustracijama Dominika Vukovića, ova slikovnica na izuzetno maštovit način djeci približava kompleksne povijesne procese. Slaveći hrabrosti empatiju te vječnu borbu za pravicu, Josip Čekolj u bajci Lipa, kokoš i pravica, kao i u svojoj prvoj slikovnici – uspješnici Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom – ponovno pronalazi uporište u snazi i ljepoti prirode. |
|
autor: Hans Christian Andersen • ilustrirala: Vendi Vernić
U pričama Hansa Christiana Andersena sve je živo i sve može postati glavni lik – djeca i odrasli, životinje i fantastična bića, čudesni, ali i svakodnevni predmeti. Postojani kositreni vojnik obična je igračka iz kompleta figurica kakve su dječaci često dobivali na dar u Andersenovo vrijeme. U kutiji su njih dvadeset petorica, slični jedan drugome kao jaje jajetu. Samo jedan vojnik je poseban, nedostaje mu noga, i baš taj dobiva priču. Poput djeteta u slobodnoj igri, autor ga provlači kroz niz zgoda i nezgoda, izmišljajući u brzom slijedu bića i prostore koji utječu na njegovu sudbinu. Tu su papirnata plesačica koju vojnik postojano voli otkad ju je prvi put ugledao, ali i mali crni trol, kanalski štakor, velika riba… I kad svemu odjednom dođe neočekivan kraj, vojnikova pustolovina ostaje žarka u sjećanju, kao ukraden pogled u tajni život stvari. Postojani kositreni vojnik izvorno je objavljen 1838. u jednoj od brojnih Andersenovih malih knjiga u koje bi autor uvrstio dvije ili tri priče. Svezak s Postojanim kositrenim vojnikom prvi je koji sadrži posve originalne Andersenove tekstove, koji nemaju veze s folklornom baštinom. Priča je tijekom vremena inspirirala niz raznolikih umjetnika. Prema njoj su nastali strip, mjuzikl, dva baleta, nekoliko animiranih filmova, a nadahnula je i brojne ilustratore, pa tako i Vendi Vernić koja je nizom ilustracija za ovu slikovnicu diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Novi prijevod s izvornog danskog potpisuje Mišo Grundler. |
|
autorica: Rozalija Ovčar • ilustrirala: Ana Kadoić
Iskusna pripovjedačica Rozalija Ovčar vodi najmlađe čitatelje na čudesno putovanje – od dječje sobe sve do vilinskoga grada. U društvu hrabre zubić vile Tili i neobičnog patuljka-pilota Zrnka, najmlađi će čitatelji otkriti kako i je dan ispali zubić može pokrenuti veliku pustolovinu. Nježni akvareli Ane Kadoić maštovito dočaravaju bajkoviti noćni svijet. Ova topla i razigrana slikovnica slavi prijateljstvo i hrabrost. Podsjeća nas da i najmanja djela mogu imati veliku vrijednost te da uz malo pomoći svaki problem može postati čarobna priča. Duhovitost, dinamični dijalozi i originalni likovi čine je idealnim štivom za djecu predškolske i rane školske dobi. |
|
autorica: Marina Gudelj • ilustrirala: Monika Meglić
Moriko je nekoć živjela u dvorcu. No kada je, slijedeći vlastito srce, prekršila pravila svojeg svijeta, stigla ju je nemilosrdna kazna: osuđena je na zaborav. Za ljude ona više ne postoji. Nitko je može vidjeti ni sjetiti je se – tek se ponekad pojavi nekome kao lik iz stare priče. A ako je netko tako spomene, makar i usput, nakratko joj vraća vidljivost. Izbrisana iz sjećanja, Moriko je ostala djevojčica tijekom sljedeća četiri stoljeća. Njezin dom je šuma, a jedan gavran najbolji prijatelj. Razumije drveće, čuje osjećaje trave i zvukove mravinjaka. Vidi ono što je ljudima nevidljivo: želje i osjećaje, bića skrivena iza vjetra, kiše, oblaka. No šuma nije samo utočište – u njezinim sjenama vrebaju mraki, more i drugi nevidljivi, a nad svima njima moćna i okrutna Jeka. Iako je šuma njen voljeni dom, Moriko osjeća čežnju za ljudskim svijetom. Ponekad odlazi do obližnjeg sela i promatra djecu. Na školskom igralištu primijeti dječaka, malo drugačijeg od ostalih, koji ju počinje zanimati. Upravo njemu – u trenutku kad njegova majka spomene „malu iz šume” – privremeno postaje vidljiva. I tu počinje pustolovina: susret s dječakom Denijem budi u djevojčici snažnu želju da se vrati u vidljivost, u vrijeme, u običan ljudski svijet. Ali put prema tome nije lak, prepun je kolebanja, uspona i padova, tajni koje treba odgonetnuti i zlikovaca koje treba nadmudriti. Vodi kroz najdublje dijelove šume… i vlastitog sjećanja. „Zaboravljena djevojčica” napet je i čaroban pustolovni roman o hrabrosti, prijateljstvu i potrazi za pripadanjem. Vješto vođen zaplet i skladan, sugestivan stil čine ga idealnim štivom za djecu i mlade. |
|
Pratite nas na društvenim mrežama |
|
|
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.