(Vesni Parun)
Spomenik muškarcu nalik je vjetru koji u rukama drži pticu, čije perje podsjeća na osmijeh Vesne Parun. Izmislila je svijet čiji rječnik ljubav čuva. Stihovima je ogolila nakostriješene duše i smrti dokazala da nema vlast nad njom. Njene nevine ruke uče nas živjeti. Tako je tiho bez tebe Vesna, da poezija plaće. "Čemu se čudiš"- sunce me pita." Buđenju"- odgovorio sam, prije nego sam zaspao. Tiha je noć. Zlarin bezbrižno spava, okupan Vesninim Zvjezdanim stazama.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.