Tijela govore
ono što riječi
ne mogu.
Kad se osjećaji
razliju po koži
kao boje,
pa više ne znaš:
gdje završavam ja
gdje počinješ ti
gdje ono što osjećamo.
To je trenutak
kad isprepletemo
vlastite ruke,
noge,
pupčane vrpce.
Čuvaju se
u tijelotišju
gdje
zajedno
diše
tišina i
vrućina,
grleći
noći
čuvajući
ih među
možđanima,
leđnim moždinama,
bedrima.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.