Jednom si probudila pjesnika u meni,
Umirućeg dana jesenjeg to bješe;
Lahore skrivene u srca mog sjeni
Iznjedrila ti si da dušu mi tješe.
Jedra od stihova sad mi lađu vode,
Izgubljenim morem nevere je tuku.
Suncem opaljena na valu slobode
Ljubavi i sreće traži mirnu luku.
Usrdno si žudjela za pjesmama mojim,
Bacivši me vješto u oganj muzama,
Amora da gostim smijehom i suzama.
Versima otkako svoje snove bojim
Ljubavlju mislim a ljepotom dišem,
Uz zid kad sam stisnut ja pjesmu napišem.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.