Noćas ćemo pustiti ruke da govore
sve ono što nikad nismo smjeli reći.
Nek’ prijeđu mostove i sve barijere
koje riječi nikad nisu mogle prijeći.
Pjesmu o ljubavi što u grlu stade
kad sam tebi snenoj sročiti je htio,
pisat će ti usne na bjelini grudi
kada usplamtjele budem ih ljubio.
Sve najljepše misli o meni što snuje
duša tvoja k’o snijeg čista, bijela,
u postelji toploj pod zavjesom tame
dočarat ćeš gromkim govorom svog tijela.
Dok budemo lebdjeli na krilima strasti
pustit ćemo dodire da bûde nasladu
i vrelinom svojom na baršunu kože
ispišu o nama najljepšu baladu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.