Darija Žilić | Novi svijet

Pardon, ja vam ne pušim

Ne pijem alkohol

Ne drogiram se,

Ne, ništa od toga.

Ali ipak, ne razumijem hrabri

Novi svijet.

Uostalom, umjetnost je suvišnost

I sve ideje o slobodi

O tijelu, žudnji, snatrenju

To vam je posve passe,

Vidite, onaj muškarac, neumjeren

U svemu, kažu neki pjesnik,

Umjesto da uzgaja gljive

Ili da otvori opg s povrćem

Da bude nešto korisno

Makar da prevede nešto,

Upute s veš mašine

S njemačkog na engleski

Pa na hrvatski jezik

Da bude koristan, a ne lud

U deliriju jutarnjem on laje

Na zvijezde, traži čašu, hranu

Piše manifeste, zeza starog

Baudrillarda, jer tako je to

Čiste su naše ulice

I naša bića bez iznutrica

I život je zbilja baš po mojoj

Mjeri, kvart bez dima cigareta

A ja ipak slušam Amy i

Čitam Bernharda, tu je i Dora

Pfanova, što reći o njenom životu?

Hrabri novi svijet, policija s pendrekom

Tobožnja demokracija

Šuti, šuti, ako te vide s rakijom

Ti si već u crnoj vreći, ako ti vide

Koljeno, ne postojiš.

Budi jači, veći, brave New world.