Slava Rosandić | Zweigu i Kafki

Da su... moji knjiški bogovi -
barem na zalasku

dragocjenih života

smogli ljekovitu imunost:

na neljudske mutacije,

bezumne kontrakcije,

preburne reakcije,

sluđene degeneracije...

Da su svoj vijek

proživjeli

nerazočarani

skulpturama

okovanih tijela

okrznutih umova

okljaštrenih čula...

Da su s lakoćom

obletjeli

život

poljubili svijet -

ne bi za vječnost

sročili

maestralne opservacije -

i svijet bi bio okrutno zakinut

za racio i emocije veličajne....