Nikola Kornesczan | Odbljesak sjaja

Nijednu više ne nalazim riječ
za ljubav što se godinama spigla.
Iz beskraja što prošao je već,
baš u moj čas niotkud ti si stigla?

Kad sve je bilo samo neka sjen,
htio sam zaboravit' sve te noći,
jer da te sretnem slučajno, na tren,
čak cijela vječnost trebala je proći.

I jedan dan... još samo jedan dan
da stane sve što desilo se kradom,
da sjaje svuda sve, čak kao san,
dok miris tvoj se miješa s ovim gradom.

Nek' utihne u nama onaj strah,
što godinama nizao je bore,
dok postajemo isti onaj prah,
iz kojeg nove ljubavi se tvore.

I neka traje, nek' se vrti krug,
jer sad kad jesi, više nema kraja;
ti nisi više samo stari dug,
a odbljesak mog izgubljenog sjaja.