"Kvaka": Naklada Mala zvona | Promocija knjige Klasje Habjan: Moja baka zove se kao čokolada

U četvrtak, 12. Ožujka, u 19 sati, u cafeu Workshop, ulica H . Degena 2, održat će se promocija knjige Moja baka zove se kao čokolada. S autoricom Klasjom Habjan i urednicom Sanjom Lovrenčić razgovarat će Goran Čolakhodžić.

Umjetnička knjiga Klasje Habjan Moja baka zove se kao čokolada većim dijelom je nastala tijekom autoričine rezidencije u Autorskoj kući Međunarodnog centra stripa i slike u Angoulêmeu. Radi se o formalno vrlo slobodnoj zbirci intimnih promišljanja, kratkih zapisa u prozi i stihovima, isprepletenih s ilustracijama jednostavnih, ekspresivnih poteza. Autorica pripovijeda biografiju svoje bake, ratnog djeteta koje je ostalo bez oba roditelja te je usvojeno, zatim odrasle žene, televizijske novinarke i majke dvoje djece, naposlijetku starice koja živi u domu i polagano tone u demenciju. Kolažirajući transkripte razgovora s bakom i vlastite bilješke, autorica progovara i o svojem doživljaju njihovog odnosa te o osjećajima s kojima se sudara gledajući kako se polagano gasi bakin život i pokušavajući ga sačuvati onako kako jedino može, svojom umjetnošću. Klasja Habjan u ovom djelu ujedinjuje oba svoja talenta, likovni i književni, stvarajući angažiranu, snažnu i emotivno dojmljivu cjelinu.

Moja baka zove se kao čokolada
(zapis iz 2013.)

Tri puta dnevno silazi i otvara vrata nikome. Zimski zaleđenom mraku kaže: „Uđi.” Ali mrak ne ulazi odjednom, već s godinama. Budući da ne vidi, božićne je prasce obojala u narančasto. Podsjećaju na mandarine. Vraća se u svoju malenu sobu s tri kreveta (za slučaj da unuke prespavaju.) Zove prijateljice, kaže im da dan nikad nije bio hladniji. Prekuhala je rižu, nesretna je, bijela, staklenih očiju,

draga, dobra baka. Jednom je plesala na ovu muziku. Jednom me vodila na balet.
Moja baka zove se kao čokolada. Svakim danom mrak pada ranije.

Paradoks broj šest. Nedostaje mi, ali kad dođem u dom,
ne osjećam da je ona tamo. Iskreno, nisam ni ja.
Odlutam, jednom nogom već izlazim.
Kao što se ona prebacuje preko ogradice svog kreveta.

Nedjeljom smo gledale krimić. Od tada me Poirot podsjeća na nju i na dane kad vikendima nisam žurila. Ni jedan se misterij ne otkriva na brzinu. A vrijeme, pogotovo nedjeljno, misterij je, poklon anonimnog pošiljatelja s velikom mašnom i obećanjima. Sve može nastati, pogotovo neočekivano, kao otkriće ubojice. Nedjeljno iščekivanje umjesto iščekivanja nedjelje, tako bi trebalo živjeti.

„Baka, radim strip o tebi.”
„Nije mi to drago.”
„Zašto ti nije drago?”
„Nema potrebe za tim veličanjem.”
„A tko kaže da će biti pozitivan? Možda će biti kritika.”