Da li si ikada šapnula u tišini
nešto što je samo jedno uho čulo,
vibraciju punu želja i simpatija,
ogoljenu, bez osvrtaja na reč?
Da li si taj šapat preobličila
u boju čežnje i leta,
naduvala od njega balon
intimnih hukova i senki?
Da li ti je šapat nekad ispao sam,
bez tvoje volje,
kao da ga je pogurao
neko sa druge strane ogledala?
Ili šapat još u sebi držiš,
dok čekaš neki tuđi
da ti dotakne uho,
pa da konačno oslobodiš svoj?
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.