Kada noć odluči
da još nije vrijeme
da me pojede.
Sjedim na rubu kreveta,
izmišljam razloge
zašto ne mogu
uhvatiti san rukama.
Kada krevet opet nije prazan
i ona spava pored mene.
Gledam njeno tijelo
i pratim disanje
kao da mi od toga
ovisi sudbina.
Prozor je otvoren.
Ja trebam malo sna.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.